Poslanica Rimljanima 9

1 Istinu govorim u Hristu, ne lažem; svjedoči i moja savjest u Duhu Svetome,

2 Da mi je u srcu silna potištenost i neprestana bol.

3 Htio bih ja sām od Hrista proklet biti za svoju braću, svoje sunarodnike po tijelu.

4 Oni su Izraelci: njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;

5 Nјihovi su oci, od njih je i Hrist po tijelu došao, koji je iznad svega, Bog blagosloven u vijekove. Amin.

6 Ali ne kao da je riječ Božja postala neučinkovita. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela,

7 Niti su svi djeca zato što su sjeme Avrahamovo: nego, U Isaku će se nazvati sjeme tvoje.

8 To jest, oni koji su djeca tijela nisu i djeca Božja, nego se u sjeme računaju djeca obećanja.

9 Jer ovo je riječ obećanja, U ovo doba ću doći i Sara će imati sina.

10 Ali ne samo to; nego, kada je Reveka zanijela s jednim, sa Isakom, ocem našim

11 (Kada se dječaci još nisu ni rodili, niti učinili išta dobro ili zlo, kako bi ostala Božja odluka o izabranju, ne po djelima, nego po onome koji poziva),

12 Bī joj rečeno, Stariji će služiti mlađem.

13 Kao što je pisano, Jakova sam ljubio, a Isava mrzio.

14 Šta ćemo, dakle, reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj.

15 Jer Mojsiju on govori, Smilovaću se onome kome se hoću smilovati i sažaliti se nad onime nad kime se hoću sažaliti.

16 Nije, dakle, do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

17 Jer pismo veli faraonu, Upravo sam te zato podigao, da na tebi pokažem svoju snagu i da se ime moje razglasi po svoj zemlji.

18 Stoga se on smiluje kome hoće i otvrdnjuje koga hoće.

19 Reći ćeš mi, Zašto onda zamjera? Jer ko se to odupro volji njegovoj?

20 Ali ne, O čovječe, ko si ti da odvraćaš Bogu? Zar da nešto oblikovano onome ko je to oblikovao veli, Zašto si me ovakvim načinio?

21 Nema li lončar vlast nad glinom, da od istoga tijesta načini jednu posudu za nešto časno, a drugu za nečasno?

22 Šta ako je Bog, hoteći da iskaže svoj gnjev i da obznani svoju moć, s mnogo dugotrpeljivosti podnosio posude gnjeva prikladne za propast,

23 Kako bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu,

24 To jest nas, koje je pozvao ne samo od Judejaca, nego i od neznabožaca.

25 Kao što u Osiji govori, One koji ne bjehu moj narod prozvaću svojim narodom, i onu koja ne bješe ljubljena, ljubljenom.

26 I biće da će na mjestu gdje im je bilo rečeno, Vi niste moj narod, biti nazvani djecom Boga živoga.

27 Isaija, takođe, viče o Izraelu, Ako djece Izraelove bude na broj kao pijeska morskog, samo će ostatak biti spašen;

28 Jer djelo će dovršiti, i okončati ga u pravednosti: po kratkom postupku će Gospod na zemlji djelo izvršiti.

29 Kao što Isaija prije bješe rekao, Da nam Gospod nad Savaotom nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalikovali Gomori.

30 Šta ćemo, dakle, reći? Da su neznabošci, koji nisu išli za pravednošću, stekli pravednost, i to pravednost koja je od vjere.

31 No Izrael, koji ide za zakonom pravednosti, do zakona pravednosti nije ni dopro.

32 Zašto? Zato što je nisu tražili po vjeri, nego kao djelima zakona. Jer spotakli su se o taj kamen spoticanja;

33 Kao što je pisano, Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni: i ko god ga vjeruje, neće se postidjeti.