Poslanica Rimljanima 7

1 Ne znate li, braćo (jer govorim onima koji poznaju zakon) da zakon gospodari čovjekom dokle god je živ?

2 Jer žena koja ima muža, zakonom je vezana za svoga muža dokle god on živi; ali ako muž umre, odriješena je od zakona svoga muža.

3 Dakle, ako se onda ona, dok njezin muž živi, uda za drugog muškarca, zvaće se preljubnicom: ali ako joj muž umre, slobodna je od tog zakona; tako da nije preljubnica, premda je udata za drugog muškarca.

4 Tako ste, braćo moja, i vi po Hristovom tijelu umrli zakonu da pripadnete drugome, to jest onome koji je vaskrsnut od mrtvih, da donosimo plod Bogu.

5 Jer dok bjesmo u tijelu, grešne strasti izazvane zakonom djelovale su u našim udovima da donose plod smrti.

6 Ali sada smo izbavljeni od zakona, jer smo umrli onome čime smo bili zarobljeni: da služimo u novíni duha, a ne u starini slova.

7 Šta ćemo, dakle, reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj; nego, ja grijeh nisam spoznao, osim po zakonu; jer za požudu ne bih znao da zakon nije rekao, Ne poželi.

8 Ali grijeh je, uhvativši priliku po zapovijesti, prouzrokovao u meni svakovrsnu požudu. Jer bez zakona grijeh je bio mrtav.

9 Ja sam nekada bio živ bez zakona; ali kada je došla zapovijest, grijeh je oživio, a ja sam umro.

10 I otkrio sam da je zapovijest, koja bješe namijenjena za život, meni bila na smrt.

11 Jer grijeh me je, uhvativši priliku putem zapovijesti, obmanuo, i putem nje me ubio.

12 Stoga zakon jest svet, i zapovijest jest sveta, i pravedna, i dobra.

13 Zar je onda ono što je dobro meni smrt postalo? Bože sačuvaj; nego je grijeh, da se kao grijeh pokaže, po tome dobru prouzrokovao smrt u meni: da grijeh po zapovijesti postane neizmjerno grešan.

14 Jer znamo da je zakon duhovan; ali ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.

15 Jer ne shvatam šta činim: jer ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim.

16 Ako, dakle, činim ono što ne bih htio, slažem se sa zakonom da je on dobar.

17 Ali tada to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

18 Jer znam da u meni (to jest u mome tijelu) ništa dobro ne prebiva: jer htjeti jest prisutno u meni, ali kako činiti dobro, ne nalazim.

19 Jer dobro koje bih htio, ne činim, nego zlo koje ne bih htio, to činim.

20 Ali ako činim ono što ne bih htio, nisam više ja taj koji to činim, nego grijeh koji prebiva u meni.

21 Nalazim, dakle, zakon da je, kada hoću da činim dobro, uza me zlo prisutno.

22 Jer po unutrašnjem čovjeku uživam u Božjem zakonu;

23 Ali opažam u svojim udovima jedan drugi zakon, koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonu grijeha, koji je u mojim udovima.

24 O jadan li sam ja čovjek! ko će me izbaviti iz tijela smrti ove?

25 Zahvaljujem Bogu kroz Isusa Hrista, Gospoda našeg. Tako, dakle, ja sām umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.