Poslanica Rimljanima 4

1 Šta ćemo onda reći da je Avraham, otac naš, našao u pogledu tijela?

2 Jer ako je Avraham bio djelima opravdan, ima se čime dičiti: ali ne pred Bogom.

3 Jer šta govori pismo? Povjerova Avraham Bogu i to mu se uračuna kao pravednost.

4 No onome ko radi ne računa se nagrada po milosti, nego kao dug.

5 Ali onome ko ne radi, ali povjeruje onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost.

6 Kao što i David opisuje blagoslovenost čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djelā,

7 Kazujući, Blagosloveni su oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi.

8 Blagosloven je onaj čovjek kome Gospod neće uračunati grijeh.

9 Ide li, dakle, ta blagoslovenost samo na obrezanje, ili i na neobrezanje? jer velimo da se Avrahamu vjera uračunala kao pravednost.

10 A kako mu se uračunala? Kada je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju,

11 A znak obrezanja primio je kao pečat pravednosti vjere, koju je imaojoš neobrezan: kako bi bio otac svima koji povjeruju, premda su neobrezani; da se i njima uračuna pravednost;

12 I otac obrezanja, ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hodaju stopama vjere našeg oca Avrahama, koju je imaojoš neobrezan.

13 Jer obećanje da će biti nasljednik svijeta nije Avrahamu ili njegovom sjemenu predano putem zakona, nego putem pravednosti vjere.

14 Jer ako su nasljednici oni od zakona, isprazna je vjera i obećanje je neučinkovito:

15 Jer zakon stvara gnjev; jer gdje nema zakona, nema ni prestupa.

16 Zato je od vjere, da bi bilo po milosti, to obećanje osigurano svemu sjemenu; ne samo onome od zakona, nego i onome od vjere Avrahama, koji je otac nama svima

17 (Kao što je pisano, Učinio sam te ocem mnogih naroda), pred onim kome je povjerovao, Bogom, koji oživljuje mrtve i zove ono što nije kao da jest.

18 Protiv svake nade povјerova on u nadu da će postati otac mnogih naroda, prema onome što je rečeno, Toliko će biti tvoje sјeme.

19 I ne bivši slab u vjeri, ne obazre se na svoje već obamrlo tijelo kada mu je bilo otprilike stotinu godina, niti na obamrlost Sarine materice.

20 Nije se kolebao u nevjeri pred Božjim obećanjem, nego je bio jak u vjeri, davši slavu Bogu,

21 Potpuno uvjeren da je on kadar i učiniti ono što je obećao.

22 Stoga mu se i uračunalo kao pravednost.

23 Ali to da mu se uračunalo nije napisano samo za njegovo dobro,

24 Nego i za nas kojima će se uračunati ako povjerujemo onoga koji je od mrtvih vaskrsao Isusa, Gospoda našeg,

25 Koji je bio predan za naše prestupe i vaskrsnut za naše opravdanje.