Poslanica Rimljanima 2

1 Zato nemaš izgovor, O čovječe, ko god bio ti koji sudiš: jer u čemu drugoga sudiš, sām sebe osuđuješ; jer ti koji sudiš, isto činiš.

2 Ali sigurni smo da je Božja osuda po istini protiv onih koji čine takvo što.

3 I misliš li ovo, O čovječe, ti koji sudiš one koji čine takvo što, a sām činiš isto, da ćeš uteći od suda Božjeg?

4 Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i podnošenja i dugotrpeljivosti, ne shvatajući da te Božja dobrota k pokajanju vodi?

5 Ali tvrdokornošću svojom i nepokajana srca gomilaš na sebe gnjev za dan gnjeva i otkrivenja pravednoga suda Božjeg,

6 Koji će uzvratiti svakome prema njegovim djelima:

7 Onima koji strpljivom ustrajnošću u činjenju dobra traže slavu, i čast, i besmrtnost, život vječni;

8 A onima koji su svadljivi i istini neposlušni, a poslušni nepravednosti, bijes i gnjev.

9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka koji čini zlo: najprije na Judejca, i na neznabošca takođe;

10 A slava, čast i mir svakome ko čini dobro, najprije Judejcu pa neznabošcu:

11 Jer kod Boga nema pristrasnosti.

12 Jer koji god su bez zakona sagriješili, bez zakona će i propasti: i koji god su pod zakonom sagriješili, po zakonu će biti suđeni

13 (Jer pred Bogom nisu pravedni slušaoci zakona, nego će vršioci zakona biti opravdani.

14 Jer kada god neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi čine ono što je sadržano u zakonu, oni su, i nemajući zakon, sami sebi zakon:

15 Koji pokazuju djelo zakona upisano u njihovim srcima; svjedoči o tome i njihova savjest, i prosuđivanja kojima se međusobno optužuju ili brane)

16 U dan kada će, po mom jevanđelju, Bog po Isusu Hristu suditi ljudske tajne.

17 Gle, ti se nazivaš Judejcem, počivaš na zakonu i dičiš se Bogom,

18 I znaš njegovu volju, i odobravaš ono što je odličnije, bivši poučen iz zakona;

19 I uvjeren si da si vođa slijepih, svjetlo onih koji su u tami,

20 Nastavnik nerazumnih, učitelj nezrelih; ti, koji imaš obličje znanja i istine u zakonu.

21 Dakle, ti, koji drugoga poučavaš, ne učiš li sebe samog? ti, koji propovijedaš da se ne krade, kradeš?

22 Ti, koji govoriš da se ne čini preljuba, preljubu činiš? ti, koji zazireš od idolā, činiš svetogrđe?

23 Ti, koji se zakonom dičiš, kršenjem zakona Boga obeščašćuješ?

24 Jer se zbog vas ime Božje huli među neznabošcima, kao što je i pisano,

25 Jer obrezanje vaistinu koristi, ako vršiš zakon: ali ako si kršilac zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanje.

26 Ako, dakle, neobrezani vrši pravedne zahtjeve zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?

27 I neće li onaj koji je po prirodi neobrezanik, ako ispunjava zakon, suditi tebi, koji si uza sve slovo i obrezanje prekršilac zakona?

28 Jer nije Judejac onaj koji je to spolja, niti je obrezanje ono koje je spolja, na tijelu:

29 Nego je Judejac onaj koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, u duhu, a ne u slovu; kome pohvala nije od ljudi, nego od Boga.