Poslanica Rimljanima 15

1 Stoga mi, koji smo jaki, treba da nosimo slabosti slabih, a ne da ugađamo sebi.

2 Svaki od nas neka ugađa svome bližnjem na dobro, za izgradnju.

3 Jer ni Hrist nije sām sebi ugađao; nego, kao što je pisano, Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na mene.

4 Jer šta god je nekad napisano, napisano je nama za pouku, da kroz strpljivost i utjehu pisama imamo nadu.

5 A Bog strpljenja i utjehe dao vam da međusobno budete iste misli po Hristu Isusu:

6 Da jednodušno i jednim ustima slavite Boga, to jest Oca Gospoda našeg Isusa Hrista.

7 Stoga prihvatajte jedni druge, kao što je Hrist i nas prihvatio na slavu Božju.

8 Ali ja velim da je Isus Hrist bio službenik obrezanja za istinu Božju, da potvrdi obećanja dana ocima

9 I da neznabošci proslave Boga za njegovo milosrđe, kao što je pisano, Zato ću te priznati među neznabošcima i pjevati tvome imenu.

10 I opet veli, Radujte se, neznabošci, s narodom njegovim.

11 I ponovo, Hvalite Gospoda, svi neznabošci, i slavite ga, svi narodi.

12 Isaija opet veli, Pojaviće se Jesejev korijen, i onaj koji će ustati da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.

13 A Bog nade ispunio vas svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete nadom, kroz snagu Duha Svetog.

14 I sām sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni jedni druge opominjati.

15 Ipak sam vam, braćo, malo odvažnije pisao da vas, zbog milosti koja mi je dana od Boga, na neki način ponovo podsjetim,

16 Da treba da budem poslužitelj Isusa Hrista neznabošcima, služeći Božje jevanđelje, kako bi prinos neznabožaca bio prihvaćen, posvećen Duhom Svetim.

17 Imam se, dakle, čime dičiti kroz Hrista Isusa u onome što je Božje.

18 Jer ne bih se usudio da govorim o nečemu što Hrist nije po meni učinio za poslušnost neznabožaca, riječju i djelom,

19 Kroz velika znamenja i čudesa, po snazi Duha Božjeg, tako da sam od Jerusalima pa uokolo sve do Ilirika potpuno navijestio jevanđelje Hristovo.

20 Jest, tako sam se trudio da propovijedam jevanđelje, ne tamo gdje se već spominjao Hrist, da ne bih gradio na temeljima nekoga drugoga,

21 Nego, kao što je pisano, Vidjeće oni kojima on nije bio naviješten i razumjeti oni koji nisu čuli.

22 Zbog toga sam uveliko i bio spriječen doći k vama.

23 Ali sada, nemajući više mjesta u ovim krajevima, i već mnogo godina imajući veliku želju da dođem k vama,

24 Kada pođem u Španiju, doći ću k vama: jer se nadam da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otposlati, pošto se najprije barem djelimice nasitim vašeg društva.

25 Ali sada idem u Jerusalim da služim svecima,

26 Jer se onima u Makedoniji i Ahaji svidjelo poslati neki prilog za siromašne svece koji su u Jerusalimu.

27 Vaistinu im se svidjelo, a i dužnici su njihovi. Jer ako su neznabošci postali učesnici njihovih duhovnih dobara, dužni su im i u tjelesnima poslužiti.

28 A kada to obavim i ovaj im plod zapečatim, uputiću se preko vas u Španiju.

29 A znam da ću, kada dođem k vama, doći u punini blagoslova jevanđelja Hristovog.

30 No zaklinjem vas, braćo, zbog našega Gospoda Isusa Hrista i zbog ljubavi Duha, da se borite sa mnom u svojim molitvama upravljenim Bogu za mene:

31 Da izbavljen budem od onih u Judeji koji ne vjeruju, i da moje služenje za Jerusalim bude po volji svecima,

32 Da po volji Božjoj dođem k vama u radosti i da se zajedno s vama okrijepim.

33 A Bog mira neka je sa svima vama. Amin.