Poslanica Rimljanima 14

1 Prihvatajte onoga koji je slab u vjeri, ali bez spora o mišljenjima.

2 Jer jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, koji je slab, jede biljke.

3 Onaj koji jede, neka ne prezire onoga koji ne jede; a onaj koji ne jede, neka ne osuđuje onoga koji jede: jer Bog ga je prihvatio.

4 Ko si ti da sudiš tuđeg slugu? svom gospodaru on stoji ili pada. Jest, stajaće: jer moćan je Bog da ga održi.

5 Jedan čovjek razlikuje dan od dana; drugi smatra svaki dan jednakim. Neka je svako posve uvjeren u svoje mišljenje.

6 Onaj ko pridaje važnost danu, čini to Gospodu; i onaj ko ne pridaje važnost danu, Gospodu to ne čini. Onaj ko jede, Gospodu jede, jer zahvaljuje Bogu; a onaj ko ne jede, Gospodu ne jede, i zahvaljuje Bogu.

7 Jer niko od nas ne živi sebi i niko sebi ne umire.

8 Ako, dakle, živimo, Gospodu živimo; i ako umiremo, Gospodu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodovi smo.

9 Jer zato je Hrist i umro, i vaskrsnuo, i oživio, da bude Gospodar i mrtvih, i živih.

10 A ti, zašto sudiš brata svog? ili zašto prezireš brata svog? jer svi ćemo stajati pred Hristovim sudilištem.

11 Jer je pisano, Tako mi života, govori Gospod, pokloniće se preda mnom svako koljeno i svaki će se jezik ispovijediti Bogu.

12 Tako će, tada, svaki od nas za sebe dati račun Bogu.

13 Stoga, nemojmo više suditi jedan drugoga, nego radije sudite o ovome: da niko bratu, na njegovom putu, ne postavlja kamen spoticanja ili nešto zbog čega bi mogao posrnuti.

14 Znam i uvjeren sam po Gospodu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi; osim onome ko to smatra nečistim, njemu je nečisto.

15 Ali ako je zbog tvog jela tvoj brat ražalošćen, više ne hodaš u ljubavi. Ne upropaštavaj svojim jelom onoga za koga je Hrist umro.

16 Neka se ne pogrđuje vaše dobro:

17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, i mir, i radost u Duhu Svetome.

18 Jer onaj ko u tome služi Hristu, prihvatljiv je Bogu i prihvaćen od ljudi.

19 Stoga, hajde da slijedimo ono što donosi mir i ono čime možemo izgrađivati jedan drugoga.

20 Nemoj zbog jela razarati djelo Božje. Sve je, vaistinu, čisto; ali to je zlo za čovjeka koji na sablazan jede.

21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina, niti išta o šta se tvoj brat spotiče, ili sablažnjava, ili ga čini slabim.

22 Ti imaš vjeru? Za sebe je imaj pred Bogom. Blagosloven je onaj ko sām sebe ne osuđuje u onome što dopušta.

23 Ali onaj ko se dvoumi, osuđen je ako jede, zato što to ne jede od vjere: jer grijeh je sve što nije od vjere.