Poslanica Rimljanima 13

1 Svaka duša neka se podlaže višim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga: vlasti koje su postavljene, od Boga su postavljene.

2 Stoga, onaj ko se suprotstavlja vlasti protivi se Božjoj odredbi; a oni koji se protive, sami će na sebe navući osudu.

3 Jer vladari nisu strah i trepet dobrim djelima, nego zlim. Nećeš li se, onda, bojati vlasti? čini ono što je dobro i imaćeš pohvalu od nje:

4 Jer Božji je ona službenik, tebi na dobro. Ali ako činiš zlo, strahuj; jer ne nosi ona uzalud mač: Božji je ona službenik, osvetnik koji gnjev izvršava nad onime ko čini zlo.

5 Stoga treba da se podlažete, ne samo zbog gnjeva, nego i zbog savjesti.

6 Zato i poreze plaćate: jer službenici su Božji oni koji se time bave.

7 Podajte, dakle, svakome šta mu pripada: kome porez, porez; kome carina, carinu; kome strah, strah; kome čast, čast.

8 Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga: jer onaj ko drugoga ljubi, ispunio je zakon.

9 Jer, Ne čini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne poželi, i ima li koja druga zapovijest, sažeta je u ovoj riječi, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.

10 Ljubav ne čini zlo bližnjem: stoga je ljubav ispunjenje zakona.

11 I to, znajući vrijeme u kome smo, da je već krajnji čas da se od sna prenemo: jer sada je naše spasenje bliže no kada smo povjerovali.

12 Noć je poodmakla, dan je nadohvat ruke: hajdemo, stoga, odložiti djela tame, i hajdemo odjenuti oklop svjetla.

13 Kao po danu pristojno hodajmo: ne u raspojasanosti i pijančenjima, ne u bludnosti i razvratnostima, ne u svađi i zavisti.

14 Nego, odjenite Gospoda Isusa Hrista; i ne pripremajte za tijelo da ugađate njegovim požudama.