Poslanica Rimljanima 11

1 Stoga velim, Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj. Jer i ja sam Izraelac, od sjemena Avrahamovog, od Venijaminovog plemena.

2 Nije Bog odbacio svoj narod, koji je unaprijed znao. Ne znate li šta pismo kaže o Iliji? kako je vršio zagovor kod Boga protiv Izraela, rekavši,

3 Gospode, oni su pobili tvoje proroke i žrtvenike tvoje raskopali; ja sam ostao sām i traže moj život.

4 No, kako glasi Božji odgovor njemu? Ostavio sam sebi sedam hiljada ljudi koji nisu prignuli koljeno pred Vaalovim likom.

5 Stoga i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po izboru milosti.

6 A ako je po milosti, nije više od djelā: inače milost više nije milost. Ali ako je od djelā, više nije milost: inače djelo više nije djelo.

7 Šta dakle? Izrael nije postigao ono što traži, ali su postigli izabrani, a ostali su oslijepili

8 (Kao što je pisano, Dao im je Bog duha obamrlosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju) sve do ovoga dana.

9 A David veli, Neka im sto njihov postane zamka, i stupica, i kamen spoticanja, i plata njihova;

10 Neka oči njihove potamne da ne mogu vidjeti i leđa im zauvijek pogni.

11 Kažem, dakle, Jesu li oni posrnuli da bi pali? Bože sačuvaj! Naprotiv, kroz njihov pad došlo je spasenje neznabošcima, da bi se oni izazvali na ljubomoru.

12 A ako je njihov pad bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za neznabošce, koliko će to više biti njihova punina?

13 Jer vama, neznabošcima, budući da sam apostol neznabožaca, velim, Službu svoju veličam,

14 Ne bih li kojim slučajem na ljubomoru izazvao njih, koji su tijelo moje, i spasio neke od njih.

15 Jer ako je njihova odbačenost pomirenje svijeta, šta li će tek biti njihovo prihvatanje, ako ne oživljenje od mrtvih?

16 Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; ako je korijen svet, i grane su.

17 I ako su neke od grana odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen među njih, postao saučesnik korijena i sočnosti masline,

18 Ne uzvisuj se nad grane. A ako se uzvisuješ, znaj da ne nosiš ti korijen, nego korijen tebe.

19 Onda ćeš reći, Grane su odlomljene da se ja pricijepim.

20 Dobro; zbog nevjere su odlomljene, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj:

21 Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, pazi, jer ni tebe neće poštedjeti.

22 Promotri, stoga, dobrotu i strogost Božju: prema onima koji su pali, strogost, a prema tebi dobrotu, ako ustraješ u njegovoj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.

23 A i oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni: jer moćan je Bog da ih opet pricijepi.

24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po prirodi divlja, te mimo prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu?

25 Jer ne bih htio, braćo, da ne znate za ovo tajinstvo, da ne biste mislili za sebe da ste mudri: djelimično sljepilo zadesilo je Izraela, sve dok ne uđe punina neznabožaca.

26 I tako će se sav Izrael spasiti; kao što je pisano, Doći će sa Siona Izbavitelj i odvratiti bezbožnost od Jakova.

27 I biće to moj savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

28 U pogledu jevanđelja oni su neprijatelji vas radi, ali glede izabranja su ljubimci zbog otáca.

29 Jer nepokajni su darovi i poziv Božji.

30 Jer kao što vi nekada niste vjerovali Bogu, a sada ste zadobili milosrđe kroz njihovu nevjeru,

31 Tako i oni sada ne povjerovaše, da kroz vama iskazano milosrđe i oni zadobiju milosrđe.

32 Jer Bog ih je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.

33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i znanja Božjeg! kako li su nedokučivi njegovi sudovi i neistraživi putevi njegovi!

34 Jer ko je spoznao misao Gospodovu? ili, ko mu je bio savjetnik?

35 Ili, ko je najprije dao njemu da bi mu se moralo uzvratiti?

36 Jer sve je od njega, i kroz njega, i za njega. Nјemu neka je slava u vjekove. Amin.