Psalmi 58

Đura Daničić (1865)

1 Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi čovečiji?

2 Ta, bezakonja sastavljate u srcu, mećete na merila zločinstva ruku svojih na zemlji.

3 Od samog rođenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreći laž.

4 U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluve aspide, koja zatiskuje uho svoje,

5 Koja ne čuje glas bajačev, vračara veštog u vračanju.

6 Bože! Polomi im zube u ustima njihovim; razbij čeljusti lavovima, Gospode!

7 Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strele, neka budu kao slomljene.

8 Kao puž, koji se raščinja, neka iščile; kao dete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.

9 Pre nego kotlovi vaši osete toplotu od potpaljenog trnja, i sirovo i nagorelo neka raznese vihor.

10 Obradovaće se pravednik kad vidi osvetu, opraće noge svoje u krvi bezbožnikovoj.

11 I reći će ljudi: Zaista ima ploda pravedniku! Zaista je Bog sudija na zemlji!