Psalmi 57

Đura Daničić (1865)

1 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u Tebe uzda duša moja, i pod sen krila Tvojih sklanjam se dok ne prođu nevolje.

2 Prizivam Boga Višnjeg, Boga, koji mi dobro čini;

3 Da pošalje s neba i sačuva me, da posrami onog koji traži da me proždre; da pošalje Bog milost svoju i istinu svoju.

4 Duša je moja među lavovima, ležim među onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strele, i njihov jezik mač oštar.

5 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava Tvoja!

6 Metnuše zamku nogama mojim, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.

7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pevaću Te i slaviću.

8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaću rano.

9 Hvaliću Gospoda po narodima, pevaću Ti po plemenima.

10 Jer je velika do nebesa milost Tvoja, i istina Tvoja do oblaka.

11 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava Tvoja!