Psalmi 140

Đura Daničić (1865)

1 Izbavi me, Gospode, od čoveka zlog, sačuvaj me od nasilnika,

2 Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat;

3 Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovim.

4 Sačuvaj me, Bože, od ruku bezbožničkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje.

5 Oholi mi namestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, pređu razapeše mi.

6 Rekoh Gospodu: Ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mog.

7 Gospode, Gospode, krepki Spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni!

8 Ne daj, Gospode, bezbožniku šta želi, ne daj mu da dokuči šta je naumio, da se ne uznose.

9 Otrov onih što su oko mene, pogibao usta njihovih neka se obrati na njih.

10 Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih On baci u oganj, u propasti, da ne ustanu.

11 Čovek jezičan neće se utvrditi na zemlji, nepravednog će zloća uvaliti u pogibao.

12 Znam da će Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima.

13 Da! Pravedni će slaviti ime Tvoje, pravi će ostati pred licem Tvojim.