Psalmi 137

Đura Daničić (1865)

1 Na vodama vavilonskim seđasmo i plakasmo opominjući se Siona.

2 O vrbama sred njega vešasmo harfe svoje.

3 Onde iskahu koji nas zarobiše da pevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: „Pevajte nam pesmu sionsku.”

4 Kako ćemo pevati pesmu Gospodnju u zemlji tuđoj?

5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svog.

7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalimski, kad govoriše: Raskopajte, raskopajte ga do temelja.

8 Kćeri vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za delo koje si nama učinila!

9 Blago onome koji uzme i razbije decu tvoju o kamen.