Psalmi 116

Đura Daničić (1865)

1 Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj;

2 Što prignu k meni uho svoje; i zato ću Ga u sve dane svoje prizivati.

3 Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku;

4 Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! Izbavi dušu moju!

5 Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv;

6 Čuva proste Gospod; bejah u nevolji, i pomože mi.

7 Vrati se dušo moja, u mir svoj! Jer je Gospod dobrotvor tvoj!

8 Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja.

9 Hodiću pred licem Gospodnjim po zemlji živih.

10 Verovah kad govorih: U ljutoj sam nevolji.

11 Rekoh u smetnji svojoj: Svaki je čovek laža.

12 Šta ću vratiti Gospodu za sva dobra što mi je učinio?

13 Uzeću čašu spasenja, i prizvaću ime Gospodnje.

14 Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svim narodom Njegovim.

15 Skupa je pred Gospodom smrt svetaca Njegovih.

16 O Gospode! Ja sam sluga Tvoj, ja sam sluga Tvoj, sin sluškinje Tvoje; raskovao si s mene okove moje.

17 Žrtvu za hvalu prineću Tebi, i ime Gospodnje prizvaću.

18 Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svim narodom Njegovim,

19 U dvoru doma Gospodnjeg, usred tebe, Jerusalime. Aliluja!