Pjesma nad pjesmama 6

1 Dragi moj siđe u vrt svoj, k lehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

2 Ja sam dragog svog, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima.

3 Lepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.

4 Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.

5 Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.

6 Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka.

7 Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i devojaka bez broja;

8 Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Videše je devojke i nazvaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je.

9 Ko je ona što se vidi kao zora, lepa kao mesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?

10 Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.

11 Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.

12 Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? Kao čete vojničke.