Otkrivenje Jovanovo 9

1 I zatrubi peti anđeo, i vidjeh zvijezdu kako pade s neba na zemlju: i bješe mu dān ključ od bezdana.

2 I otvori on bezdan; i uzdiže se iz jame dim, kao dim goleme peći; i pomrači se sunce i vazduh od dima iz jame.

3 Iz dima iziđoše na zemlju skakavci: i bješe im dana moć, kao što imaju moć zemaljske škorpije.

4 I zapovjeđeno im je da ne nanose štetu zemaljskoj travi, niti ikakvom zelenilu, niti ikojem stablu, nego samo onim ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima.

5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci: a muka njihova bješe kao muka kada škorpija ubode čovjeka.

6 A u te dane ljudi će tražiti smrt, i neće je naći; i željeće da umru, a smrt će bježati od njih.

7 Izgledom skakavci bjehu nalik konjima pripremljenima za boj; na njihovim glavama bjehu kao neki zlatni vijenci, a lica im bjehu kao ljudska lica.

8 I dok kose imahu kao kose ženā, zubi im bjehu kao zubi u lavova.

9 I imahu prsne oklope kao gvozdene oklope; a zvuk njihovih krila bješe kao buka bojnih kola s mnogo konja što jure u boj.

10 I imahu repove poput škorpija, i žalce u svojim repovima: njihova moć bješe da pet mjeseci zadaju bol ljudima.

11 I imahu nad sobom kralja, anđela bezdana, kome je na hebrejskom jeziku ime Avadon, a na grčkom jeziku ima ime Apolion.

12 Jedan jao je prošao; i evo, dolaze još dva jao nakon toga.

13 I oglasi se šesti anđeo, i začuh glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom,

14 Kako govori šestome anđelu koji imaše trubu, Odriješi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu.

15 I bjehu odriješena četvorica anđela, koji bjehu spremni za taj sat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.

16 A broj vojske konjanikā bješe dvije stotine hiljada hiljadā; i čuh njihov broj.

17 A ovako u viđenju vidjeh te konje, i one koji su sjedili na njima: imahu prsne oklope od ognja, i od jakinta, i sumpora; glave konjima bjehu kao glave lavova, a iz usta im sukljahu oganj, dim i sumpor.

18 Od toga trojega izginu trećina ljudi, to jest od ognja, i od dima, i od sumpora što izlazi iz njihovih usta.

19 Jer je snaga njihova u njihovim ustima i u njihovim repovima: jer im repovi bjehu poput zmija i imahu glave, i s njima nanose povrede.

20 A preostali ljudi koji nisu poginuli od tih pošasti ipak se ne pokajaše od djelā ruku svojih, da se više ne klanjaju đavolima, i idolima zlatnim, i srebrnim, i mjedenim, i kamenim, i drvenim, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati;

21 Niti se pokajaše od svojih ubistava, ni od svojih čaranja, ni od svoga bluda, ni od svojih krađa.