Otkrivenje Jovanovo 5

1 I vidjeh u desnoj ruci onoga koji sjedi na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i na naličju, zapečaćenu sa sedam pečata.

2 I ugledah snažnog anđela kako bučnim glasom proglašuje, Ko je dostojan da otvori knjigu i da odriješi njezine pečate?

3 I niko u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao da otvori knjigu, niti da je pogleda.

4 I plakah mnogo, zato što se nije našao niko dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da je pogleda.

5 I reče mi jedan od starješina, Ne plači: evo, Lav iz Judinog plemena, Korijen Davidov, prevladao je da otvori knjigu i odriješi njezinih sedam pečata.

6 I pogledah, i gle, usred prijestola i četiriju bića, i usred starješina, stajaše Jaganjac kao da bješe zaklan, imaše sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam Duhova Božjih razaslanih po svoj zemlji.

7 I pristupi on i uze knjigu iz desne ruke onoga koji sjedi na prijestolu.

8 A kada on uze knjigu, četiri bića i dvadeset četvorica starješina padoše ničice pred Jaganjcem, i svaki od njih imaše harfe i zlatne posude pune kāda, a to su molitve svetaca.

9 I pjevahu novu pjesmu, govoreći, Dostojan si da uzmeš knjigu i otvoriš njezine pečate: jer si bio zaklan, i otkupio si nas Bogu svojom krvlju od svakoga roda, i jezika, i življa, i naroda;

10 I učinio si nas Bogu našem kraljevima i sveštenicima: i vladaćemo na zemlji.

11 I pogledah, i čuh glas mnogih anđela uokolo prijestola i bića i starješina: a njihov broj bješe deset hiljada puta deset hiljada, i hiljade hiljada;

12 Govorahu bučnim glasom, Dostojan je Jaganjac, koji bješe zaklan, da primi silu, i bogatstva, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov.

13 I svako stvorenje koje je u nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i ona u moru, i sve što je u njima, čuh da govore, Blagoslov, i čast, i slava, i moć onome koji sjedi na prijestolu, i Jaganjcu, u vijeke vjekova.

14 I četiri bića rekoše, Amin. I dvadeset četvorica starješina padoše ničice i pokloniše se onome koji živi u vijeke vjekova.