Otkrivenje Jovanovo 4

1 Nakon toga pogledah, i gle, vrata bjehu otvorena u nebu; i glas koji najprije čuh bješe kao od trube koja govoraše sa mnom, glas koji reče, Uziđi ovamo i pokazaću ti šta se mora zbiti nakon ovoga.

2 I odmah bjeh u duhu: i gle, prijesto bješe postavljen u nebu, a na prijestolu sjedi neko.

3 A taj koji je sjedio bješe izgledom nalik kamenu jaspisu i sardu; i bješe tu uokolo prijestola dúga, izgledom slična smaragdu.

4 A uokolo prijestola bjehu dvadeset i četiri prijestola, a na prijestolima vidjeh dvadeset četvoricu starješina da sjede, odjeveni u bijelu odjeću; i imahu oni na svojim glavama vijence od zlata.

5 A iz prijestola izlažahu munje, i gromovi, i glasovi; i pred prijestolom gorahu sedam ognjenih svjetiljaka, koje su sedam Duhova Božjih.

6 A pred prijestolom bješe stakleno more nalik na kristal; a u sredini prijestola, i uokolo prijestola, bjehu četiri bića puna očiju sprijeda i straga.

7 A prvo biće bješe kao lav, a drugo biće kao junac, a treće biće imaše lice kao čovjek, a četvrto biće bješe kao orao u letu.

8 I imaše svako od ta četiri bića po šest krila uokolo sebe; i bjehu oni iznutra puni očiju i ne prestaju dan i noć govoriti, Svet, svet, svet, Gospod Bog Svemogući, koji bješe, i jest, i koji će doći.

9 I kada ta bića daju slavu, i čast, i hvalu onome koji sjedi na prijestolu, koji živi u vijeke vjekova,

10 Dvadeset četvorica starješina padaju pred onim koji sjedi na prijestolu, i klanjaju se njemu koji živi u vijeke vjekova, i odbacuju svoje vijence pred prijestolom, govoreći,

11 Dostojan si, O Gospode, da primiš slavu, i čast, i moć: jer ti si sve stvorio, i zarad tvoga zadovoljstva sve jest i bješe stvoreno.