Otkrivenje Jovanovo 18

1 I vidjeh nakon toga jednog drugog anđela gdje silazi s neba s velikom vlašću; i zasvijetli se zemlja od slave njegove.

2 I povika on silno, snažnim glasom, Pade, pade Vavilon veliki, i postade prebivalište đavolima, i tamnica svakom nečistom duhu, i kavez svakoj nečistoj i mrskoj ptici.

3 Jer su se svi narodi opili vinom gnjeva njezinog bluda, i kraljevi zemaljski s njom su činili blud, i trgovci zemaljski su se obogatili kroz obilje njezinih poslastica.

4 I začuh drugi glas s neba gdje govori, Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici njezinih grijeha, i da ne primite od njezinih pošasti.

5 Jer grijesi njezini do neba su doprli, i spomenuo se Bog njezinih bezakonja.

6 Nagradite je kao što je i ona vas nagrađivala, i to dvostruko po njezinim djelima: u čašu u koju je ona natočila, dvostruko joj natočite.

7 Koliko se uzvisivala i u slasti živjela, toliko joj dajte muka i jada; jer u svome srcu rekla je, Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i nikada neću vidjeti jada.

8 Zato će u jednome danu doći njezine pošasti, smrt, i jadikovanje, i glad; i biće potpuno spaljena ognjem: jer snažan je Gospod Bog koji joj sudi.

9 I oplakivaće i naricaće za njom zemaljski kraljevi, koji su s njom blud činili i slasno živjeli, kada budu gledali dim njezinoga požara,

10 Izdaleka će stajati, prestrašeni zbog njezinog mučenja, govoreći, Avaj, avaj, grade veliki Vavilone, grade silni! jer je u jednome času došla tvoja osuda.

11 I trgovci zemaljski za njome će plakati i tugovati, jer im robu više niko ne kupuje:

12 Robu od zlata, i srebra, i dragoga kamenja, i biserja, i finoga lana, i grimiza, i svile, i skerleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakih predmeta od slonove kosti, i svakojakih predmeta od skupocjena drveta, i od mjedi, i gvožđa, i mramora,

13 I cimeta, i miomirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i finoga brašna, i pšenice, i govedā, i ovaca, i konjā, i kočijā, i robova, i ljudskih duša.

14 I zrelo voće za kojim ti je žudjela duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i sav sjaj od tebe je otišao, i nipošto ih više nećeš naći.

15 Trgovci svime time, koje je ona obogatila, izdaleka će stajati zbog straha od njezinog mučenja plačući i jadikujući,

16 I govoreći, Avaj, avaj, grade veliki, koji bješe odjeven u fini lan, i grimiz, i skerlet, i optočen zlatom, i dragim kamenjem, i biserjem!

17 Jer u jednome času opustje toliko bogatstvo. I svaki kormilar, i sva družina na brodovima, i mornari, i koji god po moru posluju, stajahu izdaleka,

18 I vikahu kada ugledaše dim njezinoga požara, govoreći, Koji grad je sličan ovom velikom gradu!

19 I posipahu glave prašinom te vapeći, plačući i jadikujući, govorahu, Avaj, avaj, grade veliki, u kome su se na račun njene skupoće obogatili svi koji su imali brodove na moru! jer u jednome času ona opustje.

20 Raduj se nad njom, nebo, i vi, sveti apostoli i proroci, jer osvetio vas je Bog na njoj.

21 I jedan moćni anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more rekavši, Tako nasilno će biti strmoglavljen Vavilon, grad veliki, i neće se više naći.

22 I glas harfašā, i muzičarā, i sviračā, i trubačā u tebi se više neće čuti; ni zanatlija, bio on vješt bilo kakvu umijeću, u tebi se više neće naći; i buka žrvnja u tebi se više neće čuti;

23 I svjetlost svijeće u tebi više neće sjati; i glas mladoženje i nevjeste u tebi se više neće čuti: jer tvoji trgovci bili su velikaši zemlje; jer tvojim čaranjima bjehu obmanuti svi narodi.

24 I našla se u njoj krv prorokā, i svetaca, i svih koji bjehu zaklani na zemlji.