Otkrivenje Jovanovo 16

1 I čuh iz hrama snažan glas kako sedmorici anđela govori, Idite i izlijte na zemlju posude Božjega gnjeva.

2 I ode prvi i izli svoju posudu na zemlju; i nastade gadan i opak čir na ljudima koji imahu žig zvijerov, i na onima koji se klanjahu njegovom oličju.

3 A drugi anđeo izli svoju posudu na more; i ono postade kao krv mrtvaca: i uginu svaka živa duša u moru.

4 Treći anđeo izli svoju posudu na rijeke i izvore voda te oni postadoše krv.

5 I začuh anđela voda kako govori, Pravedan si, O Gospode, koji jesi, i bješe, i bićeš, zato što si to dosudio.

6 Jer oni su prolili krv svetaca i prorokā, pa im krv daješ da piju, jer su dostojni.

7 I začuh gdje neko drugi od žrtvenika govori, Tako je, Gospode Bože Svemogući, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.

8 Četvrti anđeo izli svoju posudu na sunce i njemu bī dana vlast da prži ljude ognjem.

9 I pržila je ljude silna žega, i hulili su ime Boga, koji ima vlast nad tim pošastima: i ne pokajaše se da bi mu dali slavu.

10 Peti anđeo izli svoju posudu na prijesto zvijerov; i kraljevstvo mu bī puno tame; i grizli su jezike zbog muke,

11 Te hulili Boga nebeskoga zbog svojih bolova i svojih čireva, i ne pokajaše se od svojih djela.

12 I izli šesti anđeo svoju posudu na veliku rijeku Eufrat; i presahnu njezina voda, da se pripremi put kraljevima sa istoka.

13 I ugledah kako iz usta zmajevih, i iz usta zvijerovih, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha poput žaba.

14 To su đavolski duhovi koji čine čudesa, koji pođoše kraljevima zemlje i svega svijeta da ih okupe za bitku onoga velikoga dana Boga Svemogućeg.

15 Evo, dolazim kao lopov. Blagosloven je onaj ko bdije i čuva svoje haljine da ne hoda gō, pa da vide njegovu sramotu.

16 I okupi ih na mjestu koje se na hebrejskom jeziku naziva Armagedon.

17 I izli sedmi anđeo svoju posudu u vazduh; i iziđe iz hrama nebeskoga, od prijestola, snažan glas rekavši, Učinjeno je.

18 I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i nastade velik potres, kakvog ne bješe otkako su na zemlji ljudi, tako silan bješe taj potres, i tako velik.

19 I razdijeli se veliki grad na tri dijela i padoše gradovi narodā: i spomenu se Bog Vavilona velikog, da joj dā čašu vina žestine svoga gnjeva.

20 I pobježe svako ostrvo, i gore se ne nađoše.

21 I pade s neba na ljude golem grad, svaki komad težak oko talenat: i hulili su ljudi Boga zbog pošasti toga grada, jer njegova pošast bješe neizmjerno velika.