Otkrivenje Jovanovo 10

1 I ugledah nekog drugog snažnog anđela kako silazi s neba zaogrnut oblakom: na glavi mu bješe dúga, a lice mu bješe kao sunce, i njegove noge kao ognjeni stubovi,

2 I imaše u ruci otvorenu knjižicu; i stavi on svoje desno stopalo na more, a svoje lijevo stopalo na zemlju,

3 I povika bučnim glasom kao lav kada riče: a kada on povika, sedam gromova izusti svojim glasom.

4 A kada je sedam gromova izustilo svojim glasom, ja naumih da pišem: i čuh glas s neba kako mi govori, Zapečati ono što je sedam gromova izustilo, i nemoj to pisati.

5 A anđeo kog vidjeh kako stoji na moru i na zemlji podiže svoju ruku k nebu,

6 I zakle se onime koji živi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu, da neće više biti vremena,

7 Nego će se u dane kada se oglasi sedmi anđeo, čim on počne trubiti, dovršiti Božje tajinstvo, kao što on bješe navijestio svojim slugama prorocima.

8 I ponovo glas koji čuh s neba prozbori sa mnom, i reče, Idi i uzmi knjižicu što je otvorena u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.

9 I odoh k anđelu, i rekoh mu, Daj mi knjižicu. I reče mi on, Uzmi i pojedi je; i zagorčaće ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.

10 I uzeh knjižicu iz anđelove ruke i pojedoh je; i bješe u mojim ustima kao med slatka: a čim je pojedoh, zagorča mi utrobu.

11 I reče mi on, Moraš ponovo prorokovati pred mnogim življem, i narodima, i jezicima, i kraljevima.