Jevanđelje po Mateju 8

1 Kada je sišao s gore, za njim pođe veliko mnoštvo.

2 I gle, dođe neki gubavac i pokloni mu se, rekavši, Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.

3 I ispruži Isus ruku i dotaknu ga, rekavši, Hoću; budi čist. I odmah bī očišćena njegova guba.

4 I reče mu Isus, Pazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.

5 A kada je Isus ušao u Kapernaum, priđe mu neki stotnik, preklinjući ga

6 I govoreći, Gospode, sluga mi leži u kući uzet i strašno se muči.

7 I reče mu Isus, Doći ću i izliječiti ga.

8 Stotnik mu odgovori i reče, Gospode, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravljen će biti sluga moj.

9 Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike; i reknem ovome, Idi, i on ode; i drugome, Dođi, i on dođe; i svome sluzi, Učini to, i on učini.

10 Čuvši to, Isus se zadivi, te onima koji su ga slijedili reče, Zaista, kažem vam, ne, ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.

11 I kažem vam da će mnogi doći s istoka i sa zapada i sjesti za sto s Avrahamom, i Isakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.

12 Ali djeca kraljevstva će biti izbačena napolje u krajnju tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.

13 I reče Isus stotniku, Idi svojim putem; i kako si vjerovao, tako neka ti bude. I bī ozdravljen njegov sluga u taj isti čas.

14 Kada je Isus ušao u Petrovu kuću, ugleda njegovu taštu gdje leži u groznici.

15 I dotaknu joj ruku i napusti je groznica; i ustade ona te im posluživaše.

16 A kada je došlo veče, dovedoše mu mnoge posjednute đavolima; i izagna on duhove svojom riječju, i ozdravi sve one koji bjehu bolesni,

17 Da se ispuni ono što bješe rečeno po proroku Isaiji, koji govoraše, On sām je slabosti naše uzeo, i bolesti naše ponio.

18 A kada Isus vidje veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.

19 I dođe jedan pismoznanac i reče mu, Učitelju, slijediću te kuda god ideš.

20 I reče njemu Isus, Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje svoju glavu nasloniti.

21 A jedan mu od njegovih učenika reče, Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svog oca.

22 No Isus mu reče, Slijedi me; i pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace.

23 A kada je ušao u lađu, slijeđahu ga njegovi učenici.

24 I gle, na moru nastade velika oluja, tako da je lađa bila preplavljena talasima; ali on bješe zaspao.

25 I pristupiše mu njegovi učenici te ga probudiše, rekavši, Gospode, spasi nas: ginemo.

26 I reče im on, Zašto ste plašljivi, O malovjerni? Tada on ustade i zaprijeti vjetrovima i moru; i nastade velika tišina.

27 I zadiviše se ljudi, rekavši, Kakav je to čovjek da ga i vjetrovi i more slušaju!

28 A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergesenaca, iziđoše mu u susret dvojica posjednuta đavolima, koji izlažahu iz grobnica neizmjerno žesni, tako da niko nije mogao proći onim putem.

29 I gle, povikaše govoreći, Šta mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? zar si došao ovamo da nas mučiš prije vremena?

30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

31 Stoga ga đavoli zaklinjahu, govoreći, Ako nas istjeraš, dopusti nam da odemo u ono krdo svinja.

32 I reče im on, Idite. A oni, kada iziđoše, odoše u krdo svinja; i gle, cijelo krdo svinja pojuri niz padinu u more i izginu u vodama.

33 A oni koji su ih pasli pobjegoše, te odoše u grad i razglasiše sve, i ono što je snašlo posjednute đavolima.

34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; a kada ga ugledaše, zamoliše ga da ode iz njihovog kraja.