Jevanđelje po Mateju 6

1 Pazite da svoju milostinju ne dijelite pred ljudima, da vas oni vide: inače nemate nagradu od Oca vašega, koji je u nebu.

2 Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.

3 Nego, kada daješ milostinju, neka ti lijeva ruka ne zna šta tvoja desnica čini,

4 Da tvoja milostinja bude u tajnosti; i tvoj će te Otac, koji vidi u tajnosti, sām javno nagraditi.

5 A kada se moliš, ne budi kao licemjeri: jer oni se vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da ih vide ljudi. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.

6 No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u tajnosti će te javno nagraditi.

7 Ali kada se molite, ne naklapajte kao pagani: jer oni misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišeni.

8 Ne budite poput njih; jer vaš Otac zna šta vam treba prije no što zaištete.

9 Vi se, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, Nek se sveti ime tvoje.

10 Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, na zemlji kao i u nebu.

11 Hljeb naš nasušni daj nam danas.

12 I oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.

13 I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla: jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvijek. Amin.

14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove prestupe, oprostiće i vama Otac vaš nebeski;

15 Ali ako ne oprostite ljudima njihove prestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prestupe.

16 Štaviše, kada postite, ne budite smrknuti kao licemjeri: jer oni izobličuju svoja lica kako bi ljudima pokazali da poste. Zaista, kažem vam, Oni su primili svoju nagradu.

17 Ali ti, kada postiš, namaži glavu svoju uljem i umij lice,

18 Da ne pokazuješ ljudima da postiš, nego svome Ocu, koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi.

19 Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu,

20 Nego sabirite sebi blago u nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne provaljuju, niti kradu:

21 Jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.

22 Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno svjetlošću.

23 Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!

24 Niko ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

25 Zato vam kažem, Ne budite zabrinuti za svoj život, šta ćete jesti ili šta ćete piti; ni za svoje tijelo, šta ćete odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od odijela?

26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice; ipak, vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?

27 Koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu: ne muče se, niti predu,

29 A kažem vam da ni Solomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih.

30 Stoga, ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li radije odjenuti vas, O malovjerni?

31 Nemojte, dakle, biti zabrinuti i govoriti, Šta ćemo jesti? ili, Šta ćemo piti? ili, U šta ćemo se odjenuti?

32 (Jer sve to traže neznabošci) ta, zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.

33 Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, i sve će vam se to nadodati.

34 Ne budite, stoga, zabrinuti za sutra: jer sutra će se sāmo brinuti za svoje. Dosta je danu zla njegova.