Jevanđelje po Mateju 26

1 A kada je Isus dovršio sva ta kazivanja, reče on svojim učenicima,

2 Znate da je za dva dana praznik pashe, i Sina čovječjega predaće da bude razapet.

3 Tada se okupiše sveštenički glavari, pismoznanci i narodne starješine u dvoru velikog sveštenika koji se zvao Kajafa,

4 I dogovoriše se da Isusa na prevaru uhapse i ubiju.

5 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna u narodu.

6 A kada je Isus bio u Vitaniji, u kući Simona gubavca,

7 Pristupi mu neka žena s alabastrenom posudom skupocjene pomasti i izli mu je na glavu dok je bio za trpezom.

8 Kada to vidješe njegovi učenici, razbjesniše se, rekavši, Čemu ta rasipnost?

9 Jer mogla se ta pomast skupo prodati i to dati siromasima.

10 Kada je Isus to dočuo, reče im, Zašto dosađujete ženi? ta dobro je djelo učinila na meni.

11 Jer siromahe svagda imate uza se, ali mene nemate svagda.

12 Izlivši tu pomast na moje tijelo, za ukop mi je to učinila.

13 Zaista, kažem vam, Gdje god se po svemu svijetu bude propovijedalo ovo jevanđelje, kazivaće se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.

14 Tada jedan od dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode k svešteničkim glavarima

15 I reče im, Šta ćete mi dati da vam ga predam? I nagodiše se s njim za trideset srebrnjaka.

16 Otada je tražio priliku da ga izda.

17 A u prvi dan praznika beskvasnoga hljeba pristupiše učenici Isusu govoreći mu, Gdje hoćeš da ti pripremimo da jedeš pashu?

18 I reče on, Idite u grad k tome i tome čovjeku i recite mu, Učitelj veli, Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati pashu sa svojim učenicima.

19 I učiniše učenici kao što im je naredio Isus te pripremiše pashu.

20 A kada je došlo veče, sjede on za sto s dvanaestoricom.

21 I reče on dok su jeli, Zaista, kažem vam, da će me jedan od vas izdati.

22 Silno se ražalostivši, svaki mu od njih poče govoriti, Nisam valjda ja, Gospode?

23 I odgovori on i reče, Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.

24 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome predaju Sina čovječjega! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.

25 A Juda, koji ga je izdao, odgovori i reče, Nisam valjda ja, Učitelju? On mu odgovori, Ti reče.

26 Dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi ga te dade učenicima i reče, Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.

27 Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši, Pijte iz nje svi;

28 Jer ovo je krv moja, krv novoga zavjeta, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehā.

29 Ali kažem vam da odsada nipošto neću piti od ovoga trsova ploda do onoga dana kada ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svoga.

30 Kada su otpjevali hvalospjev, odoše na Maslinsku goru.

31 Tada im Isus reče, Svi vi sablaznićete se zbog mene još ove noći: jer pisano je, Udariću pastira i razbježaće se ovce iz stada.

32 Ali nakon što vaskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.

33 Odgovori Petar i reče mu, Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti.

34 Reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se još ove noći, prije nego se pijetao oglasi, triput odreći.

35 Reče mu Petar, Bude li potrebno i umrijeti s tobom, nipošto te se neću odreći. Isto tako rekoše i svi učenici.

36 Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsimani i reče učenicima, Sjednite ovdje dok se ja idem onamo pomoliti.

37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zevedejeva, i poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.

38 Tada im reče, Duša mi je nasmrt žalosna: ostanite ovdje i bdijte sa mnom.

39 I ode on malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče, O Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.

40 I dođe k učenicima te ih nađe pozaspale. I reče Petru, Tako, niste mogli jedan čas probditi sa mnom?

41 Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo.

42 Ode on opet, po drugi put, i pomoli se govoreći, O Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja tvoja.

43 I dođe te ih ponovo nađe pozaspale: jer oči im se sklapahu.

44 I ostavi ih te ponovo ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.

45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im, Samo vi spavajte i počivajte: evo, trenutak je nadohvat ruke, i Sin čovječji predaje se u ruke grešnicima.

46 Ustanite, pođimo: evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.

47 I dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina od svešteničkih glavara i narodnih starješina, s mačevima i toljagama.

48 A njegov im je izdajnik dao znak, rekavši, Koga poljubim, taj je: njega zgrabite.

49 I odmah pristupi on Isusu i reče, Zdravo, učitelju; i poljubi ga.

50 A Isus mu reče, Prijatelju, zašto si došao? Tada oni priđoše te staviše ruke na Isusa i pograbiše ga.

51 I gle, jedan od onih koji bjehu s Isusom pruži ruku, potegnu svoj mač te udari slugu velikog sveštenika i odsiječe mu uho.

52 Reče mu tada Isus, Vrati svoj mač na njegovo mjesto: jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti.

53 Zar misliš da ne mogu ovoga trena zamoliti svog Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđelā.

54 No kako bi se onda ispunila pisma da mora biti tako?

55 Tada Isus reče svjetini, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svakodnevno sam sjedio s vama naučavajući u hramu i niste me uhvatili.

56 A sve se to dogodilo da se ispune pisma prorokā. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.

57 A oni koji su ga uhvatili odvedoše Isusa Kajafi, velikom svešteniku, gdje bjehu okupljeni pismoznanci i starješine.

58 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do dvora velikog sveštenika i, ušavši unutra, sjede on sa slugama da vidi svršetak.

59 A sveštenički glavari i starješine, i sav sabor, tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube,

60 Ali nisu našli: premda su istupili mnogi lažni svjedoci, ipak nisu našli ništa. Naposljetku istupiše dva lažna svjedoka

61 I rekoše, Ovaj je rekao, Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi.

62 I ustade veliki sveštenik i reče mu, Ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?

63 No Isus je ćutao. A veliki sveštenik mu reče, Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Hrist, Sin Božji?

64 Reče mu Isus, Ti reče: štaviše, kažem vam, Odsada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna sile i dolazi na oblacima nebeskim.

65 Tada veliki sveštenik razdera svoju odjeću, rekavši, Pohulio je; što nam još trebaju svjedoci? evo, sada ste čuli njegovu hulu.

66 Šta mislite? A oni odgovoriše i rekoše, Zaslužio je smrt.

67 Tada mu pljuvahu u lice i udarahu ga, a drugi su ga pljuskali

68 Govoreći, Proreci nam, Hriste, Ko te udario?

69 A Petar je sjedio napolju u dvorištu; i pristupi mu neka mlada sluškinja, rekavši, I ti si bio s Isusom Galilejcem.

70 Ali on pred svima njima poreče, rekavši, Ne znam šta govoriš.

71 A kada je izišao u predvorje, spazi ga druga djevojka i reče onima koji bjehu tamo, I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.

72 I opet on poreče, i to sa zakletvom, Ne poznajem toga čovjeka.

73 Malo kasnije pristupiše oni koji su stajali ondje te rekoše Petru, Zaista, i ti si jedan od njih; jer govor te tvoj odaje.

74 Tada on stade kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem toga čovjeka. I odmah se oglasi pijetao.

75 I sjeti se Petar riječi Isusove, koji mu bješe rekao, Prije no što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći. I iziđe on i gorko zaplaka.