Jevanđelje po Mateju 25

1 Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica, koje uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret mladoženji.

2 Pet od njih bjehu mudre, a pet lude.

3 One lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje;

4 A mudre uzeše u svojim posudama ulje zajedno sa svojim svjetiljkama.

5 Budući da je mladoženja okasnio, sve su one zadrijemale i zaspale.

6 A u ponoć nastade vika, Evo, dolazi mladoženja; iziđite mu u susret!

7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.

8 I rekoše lude mudrima, Dajte nam od svog ulja, jer nam se gase svjetiljke.

9 Ali mudre im odvratiše rekavši, Nipošto; ne bi bilo dosta za nas i za vas: nego idite radije k onima koji prodaju i kupite za sebe.

10 A dok su one otišle kupiti, dođe mladoženja; i one koje bjehu spremne uđoše s njim na svadbu: i zatvoriše se vrata.

11 Poslije dođoše i ostale djevice, rekavši, Gospode, Gospode, otvori nam.

12 Ali im on odgovori i reče, Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.

13 Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas u koji Sin čovječji dolazi.

14 Jer kraljevstvo nebesko je kao neki čovjek koji polazeći u daleku zemlju dozva svoje sluge i preda im svoja dobra.

15 I dade jednome pet talenata, drugome dva, trećemu jedan, svakome po njegovoj sposobnosti, i odmah krenu na put.

16 Tada onaj koji je primio pet talenata ode i poradi s njima te pomoću njih steče drugih pet talenata.

17 Isto tako i onaj koji je primio dva, steče druga dva.

18 Ali onaj koji je primio jedan ode te iskopa rupu u zemlji i sakri novac svoga gospodara.

19 Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i stade se obračunavati s njima.

20 I dođe onaj koji je primio pet talenata i donese drugih pet talenata, rekavši, Gospodaru, pet talenata si mi predao: evo, uz njih sam stekao još pet talenata.

21 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.

22 Pristupi i onaj koji je primio dva talenta pa reče, Gospodaru, dva talenta si mi predao: evo, druga dva talenta sam uz njih stekao.

23 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.

24 Tada dođe onaj koji je primio jedan talent pa reče, Gospodaru, znao sam te da si strog čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.

25 Pobojah te se, i odoh i sakrih tvoj talent u zemlju: evo ti tvoje.

26 Nјegov mu gospodar odgovori i reče, Opaki i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao:

27 Trebalo je, dakle, da uložiš moj novac kod mjenjačā i ja bih o svome dolasku primio svoje s kamatom.

28 Uzmite, stoga, od njega talent, i dajte ga onome koji ima deset talenata.

29 Jer svakome ko ima daće se još i imaće u izobilju, a od onoga ko nema oduzeće se i ono što ima.

30 A beskorisnoga slugu izbacite napolje u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.

31 Kada Sin čovječji dođe u svojoj slavi, i svi sveti anđeli s njime, on će sjesti na prijesto svoje slave.

32 I okupiće se pred njim svi narodi: i odvojiće ih jedne od drugih kao što pastir odvaja svoje ovce od jaraca;

33 I postaviće ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

34 Tada će Kralj onima sebi zdesna reći, Dođite, blagosloveni Oca mog, primite u nasljedstvo kraljevstvo pripremljeno za vas od utemeljenja svijeta:

35 Jer sam gladovao i dali ste mi hrane; žeđao sam i dali ste mi pića; stranac sam bio i primili ste me;

36 Gō i odjenuli ste me; bolovao sam i pohodili ste me; u tamnici sam bio i došli ste k meni.

37 Tada će mu pravednici odgovoriti, kazujući, Gospode, kada smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te? ili žednoga i dali ti piti?

38 Kada smo te vidjeli kao stranca i primili te? ili gologa i odjenuli te?

39 Ili, kada smo te vidjeli bolesnoga, ili u tamnici, i došli k tebi?

40 Odgovarajući im, Kralj će reći, Zaista, kažem vam, Šta god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.

41 Zatim će i onima slijeva reći, Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječiti pripremljen za đavola i njegove anđele:

42 Jer sam gladovao i niste mi dali hrane; žeđao sam i niste mi dali pića;

43 Stranac sam bio i niste me primili; gō i niste me odjenuli; bolestan i u tamnici i niste me pohodili.

44 Tada će mu i oni odgovoriti, kazujući, Gospode, a kada smo te to vidjeli gladnoga, ili žednoga, ili stranca, ili gologa, ili bolesnoga, ili u tamnici, i nismo ti poslužili?

45 Tada će im on odgovoriti, Zaista, kažem vam, Šta god niste učinili jednome od ovih najmanjih, to niste ni meni učinili.

46 I otići će ovi u vječitu kaznu, a pravednici u život vječni.