Jevanđelje po Mateju 23

1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima,

2 Govoreći, Na Mojsijevom sjedalu pismoznanci i fariseji sjede.

3 Sve što vam oni nalože da držite, to držite i činite, ali nemojte činiti po njihovim djelima: jer oni govore, a ne čine.

4 Jer vežu teška i tegobna bremena i tovare ih na pleća ljudima, a oni sami ni prstom svojim neće da ih pomaknu.

5 Sva svoja djela čine zato da ih vide ljudi: proširuju svoje zapise i povećavaju rubove svojih haljina,

6 I vole pročelja na gozbama, i prva sjedala u sinagogama,

7 I pozdrave na trgovima, i da ih ljudi nazivaju, Ravi, Ravi.

8 Ali vi se ne dajte nazivati Ravi: jer jedan je vaš Učitelj, i to Hrist; i svi ste vi braća.

9 I nemojte nikoga na zemlji nazivati svojim ocem: jer jedan je Otac vaš, onaj koji je u nebu.

10 I ne dajte da vas nazivaju učiteljima: jer jedan je vaš Učitelj, Hrist.

11 Nego, najveći među vama neka vam bude sluga.

12 I ko god se uzvisi, biće ponižen, a ko se ponizi, biće uzvišen.

13 Ali jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima: jer vi sāmi ne ulazite, a ne puštate ni one koji pokušavaju ući.

14 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer proždirete kuće udovica pod izgovorom dugih molitava: zbog toga ćete primiti veću kaznu.

15 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog obraćenika, a kada on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe.

16 Jao vama, slijepe vođe, koje govore, Zakune li se kogod hramom, to je ništa; ali zakune li se kogod hramskim zlatom, dužnik je!

17 Budale i slijepci, ta šta je veće: zlato, ili hram koji zlato posvećuje?

18 I, Zakune li se kogod žrtvenikom, to je ništa; ali zakune li se kogod darom koji je na njemu, kriv je.

19 Budale i slijepci, ta šta je veće: dar, ili žrtvenik koji dar posvećuje?

20 Ko se, dakle, zakune žrtvenikom, kune se njime i svime onime što je na njemu.

21 I ko se zakune hramom, kune se njime i onime koji u njemu prebiva.

22 I ko se zakune nebom, kune se prijestolom Božjim i onime koji na njemu sjedi.

23 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer dajete desetinu od metvice, kopra i kima, a propuštate ono najvažnije u zakonu, pravednost, milosrđe i vjeru: to je trebalo činiti, a ono ne propuštati.

24 Vi slijepe vođe, koji cijedite mušicu i gutate kamilu!

25 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer čistite spoljašnjost čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i neobuzdanosti.

26 Fariseju slijepi, očisti najprije ono što je unutar čaše i posude da im i spoljašnjost bude čista.

27 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer ste nalik okrečenim grobovima koji spolja izgledaju prekrasno, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i sve nečistoće.

28 Tako i vi spolja ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

29 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima,

30 I govorite, Da smo mi bili u dane svojih otaca, mi ne bismo s njima bili saučesnici u krvi prorokā.

31 Tako sami o sebi svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.

32 Dopunite onda mjeru svojih otaca.

33 Zmije, naraštaju zmija otrovnica, kako ćete izbjeći osudu pakla?

34 Zato vam ja, evo, šaljem proroke, i mudrace, i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,

35 Da dođe na vas sva pravedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Avelja do krvi Zaharije, sina Varahijinog, kog ste ubili između hrama i žrtvenika.

36 Zaista, kažem vam, Sve će to doći na ovaj naraštaj.

37 O Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste!

38 Evo, ostavljena vam je kuća opustošena.

39 Jer, kažem vam, Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete, Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.