Jevanđelje po Mateju 22

1 I odgovori Isus te im ponovo prozbori u poređenjima i reče,

2 Kraljevstvo nebesko je kao neki kralj koji pripremi svadbu svome sinu,

3 I posla svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, no oni ne htjedoše doći.

4 Zatim posla druge sluge, rekavši, Recite zvanicama, Evo, objed sam svoj pripremio; junci moji i tovljenici poklani su, i sve je već pripremljeno: dođite na svadbu.

5 Ali oni, ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu,

6 A ostatak uhvati njegove sluge, naruži ih i ubi.

7 Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubice, i spali njihov grad.

8 Tada reče svojim slugama, Svadba je pripremljena, ali zvanice ne bjehu dostojne.

9 Pođite, stoga, na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete.

10 Tako te sluge iziđoše na glavne puteve i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.

11 A kada je kralj ušao da pogleda goste, ugleda ondje čovjeka koji ne bješe odjeven u svadbenu odoru

12 I reče mu, Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu odoru? A on zanijemi.

13 Tada kralj reče slugama, Svežite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubā.

14 Jer mnogi su zvani, ali je malo izabranih.

15 Tada odoše fariseji i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.

16 I poslaše k njemu svoje učenike s Irodovcima, koji rekoše, Učitelju, znamo da si istinit i učiš putu Božjem u istini, i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan ni prema kome.

17 Reci nam, stoga, Šta misliš? Je li dopušteno dati porez ćesaru ili nije?

18 A Isus im, znajući njihovu opakost, reče, Zašto me iskušavate, licemjeri?

19 Pokažite mi porezni novac. I dadoše mu dinar.

20 I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis?

21 Rekoše mu, Ćesarev. Tada im reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.

22 Kada su čuli te riječi, zadiviše se te ga ostaviše i odoše.

23 Istog dana dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga,

24 Učitelju, Mojsije je rekao, Umre li ko bez djece, neka njegov brat oženi njegovu ženu i podigne sjeme bratu svome.

25 Bejahu tako kod nas sedmorica braće: prvi se oženio i umro bez sjemena, ostavivši ženu svom bratu;

26 Jednako i drugi, i treći, sve do sedmoga.

27 Nakon svih njih umrla je i žena.

28 Za vaskrsenja, dakle, kome će od te sedmorice biti žena? jer svi su je imali.

29 Isus odgovori i reče im, U zabludi ste, jer ne poznajete pisma ni silu Božju.

30 Jer u vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.

31 A što se tiče vaskrsenja mrtvih, zar niste čitali šta vam je kazao Bog, rekavši,

32 Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

33 Čuvši to, mnoštvo bješe zaneseno njegovom naukom.

34 Ali kada su fariseji dočuli da je ućutkao sadukeje, okupiše se zajedno.

35 Tada ga jedan od njih, koji bješe zakonoznanac, iskušavajući ga, upita rekavši,

36 Učitelju, koja je zapovijest najveća u zakonu?

37 Isus mu odgovori, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

38 To je prva i najveća zapovijest.

39 A druga joj je slična, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.

40 O tim dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.

41 Dok fariseji bjehu okupljeni, upita ih Isus,

42 Govoreći, Šta mislite o Hristu? čiji je on sin? Rekoše mu, Sin Davidov.

43 On im kaza, Kako ga onda David u duhu naziva Gospodom kada govori,

44 Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?

45 Ako, dakle, David njega naziva Gospodom, kako mu može biti sin?

46 I niko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se od toga dana iko usudio išta pitati.