Jevanđelje po Mateju 21

1 A kada su se približili Jerusalimu i došli do Vitfage pri Maslinskoj gori, odasla Isus dvojicu učenika,

2 Rekavši im, Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i sa njom magare: odriješite ih i dovedite k meni.

3 Ako vam iko šta veli, reći ćete, Gospodu trebaju; i on će ih odmah poslati.

4 Sve se to zbilo da se ispuni ono što je rečeno po proroku, koji govoraše,

5 Kažite Kćeri sionskoj, Evo, kralj tvoj dolazi k tebi, krotak i jaše na magarici, i na magaretu, mladunčetu magaričinu.

6 I odoše učenici te učiniše kao što im je Isus naredio.

7 I dovedoše magaricu i magare, staviše na njih svoju odjeću i posjedoše njega na nj.

8 I veliki dio mnoštva prostirao je svoje haljine po putu; drugi su rezali grane sa stabala i prostirali ih putem.

9 A mnoštvo onih koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili klicahu, Osana Sinu Davidovom: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo; Osana u visinama!

10 A kada je ušao u Jerusalim, uskomeša se sav grad govoreći, Ko je taj?

11 A mnoštvo reče, To je Isus, prorok iz Nazareta galilejskoga.

12 I ode Isus u hram Božji te izagna sve one koji prodavahu i kupovahu u hramu, i isprevrta mjenjačima novca stolove i klupe onima koji prodavahu golubove.

13 I reče im, Pisano je, Kuća će se moja zvati kuća molitve, a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.

14 I priđoše mu u hramu slijepi i hromi i on ih ozdravi.

15 A kada sveštenički glavari i pismoznanci vidješe čudesa koja je učinio, i djecu koja viču u hramu i govore, Osana Sinu Davidovom, razgnjeviše se

16 I rekoše mu, Čuješ li šta ovi govore? I reče im Isus, Da; zar nikada niste čitali, Iz usta djece i odojčadi sebi si pripremio savršenu hvalu?

17 I ostavi ih te ode iz grada u Vitaniju i ondje prenoći.

18 A kada se izjutra vraćao u grad, ogladnje.

19 Ugledavši smokvu kraj puta, priđe joj; ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj reče, Nikada više ne raslo ploda na tebi, odsada i dovijeka. I odmah usahnu smokva.

20 A kada učenici to vidješe, začudiše se, Kako je smokva odmah usahla!

21 A Isus im reče, Zaista, kažem vam, Ako imate vjeru i ne sumnjate, činićete ne samo ovo što je učinjeno smokvi, nego i ako ovoj gori reknete, Pomakni se i baci se u more! dogodiće se.

22 I sve što vjerujući zaištete u molitvi, primićete.

23 A kada je došao u hram, pristupiše mu, dok je poučavao, sveštenički glavari i narodne starješine te rekoše, Kojom vlašću to činiš? i ko ti je dao tu vlast?

24 I odgovori Isus i reče im, I ja ću vās jedno upitati. Ako mi to kažete, i ja ću vama reći kojom vlašću to činim.

25 Krštenje Jovanovo, odakle bješe? od neba ili od ljudi? I umovahu oni međusobno govoreći, Ako velimo, Od neba; reći će nam, Zašto mu onda niste povjerovali?

26 A ako velimo, Od ljudi; strah nas je naroda, jer svi Jovana smatraju prorokom.

27 I odgovoriše oni Isusu i rekoše, Ne znamo. I reče on njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.

28 A šta mislite vi? Neki je čovjek imao dva sina; i dođe prvome i reče, Sine, idi danas raditi u moj vinograd.

29 On mu odgovori i reče, Neću: no poslije se pokaje i ode.

30 I dođe on drugome i reče mu isto tako, a on odgovori, Idem, gospodine: i ne ode.

31 Koji je od te dvojice izvršio očevu volju? Rekoše mu, Prvi. Reče im Isus, Zaista, kažem vam da carinici i bludnice idu pred vama u kraljevstvo Božje.

32 Jer došao je k vama Jovan putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, ali carinici i bludnice mu povjerovaše; a vi, kada to vidjeste, ni kasnije se ne pokajaste da biste mu povjerovali.

33 Drugo poređenje čujte: Bješe neki domaćin koji je posadio vinograd, i ogradio ga ogradom, i iskopao u njemu kacu, i sagradio kulu, i predao ga u najam vinogradarima te otputovao u daleku zemlju.

34 A kada je prispjelo doba plodova, posla on svoje sluge vinogradarima da prime njegove plodove.

35 I pograbiše vinogradari njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a jednoga kamenovaše.

36 Ponovo posla on druge sluge, brojnije od prvih, ali oni i s njima postupiše jednako.

37 Naposljetku posla k njima svoga sina, rekavši, Poštovaće moga sina.

38 Ali kada vinogradari ugledaše sina, rekoše međusobno, Ovo je nasljednik; dođite, ubijmo ga i otmimo njegovo nasljedstvo.

39 I pograbiše ga, i izbaciše iz vinograda, i ubiše.

40 Kada, dakle, gospodar vinograda dođe, šta će učiniti tim vinogradarima?

41 Rekoše mu, Nemilo će pogubiti te opake ljude i vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.

42 Reče im Isus, Zar nikada niste u pismima čitali, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni: Gospodovo je to djelo, divno čudo u očima našim?

43 Zbog toga će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i predati narodu koji donosi njegove plodove.

44 I ko padne na taj kamen, smrskaće se, a onoga na koga on padne, u prah će satrti.

45 A kada sveštenički glavari i fariseji čuše ta njegova poređenja, uvidješe da o njima govori.

46 Ali kada pokušaše staviti ruke na nj, uplašiše se mnoštva, jer ga je ono smatralo prorokom.