Jevanđelje po Mateju 20

1 Jer kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku domaćinu koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike u svoj vinograd.

2 I pogodivši se s radnicima po dinar na dan, posla ih on u svoj vinograd.

3 I iziđe oko trećega sata i ugleda druge kako besposleni stoje na trgu.

4 I njima reče, Idite i vi u vinograd i daću vam što je pravo. I odoše oni.

5 Iziđe on opet oko šestoga i devetoga sata i učini isto tako.

6 I oko jedanaestoga sata iziđe te nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im, Zašto tu stojite sav dan besposleni?

7 Rekoše mu, Zato što nas niko nije unajmio. Reče im, Idite i vi u vinograd; i šta god je pravo, to ćete primiti.

8 A kada je došlo veče, gospodar vinograda reče svome upravitelju, Pozovi radnike i isplati im njihovu nadnicu, počevši od posljednjih do prvih.

9 I kada dođoše oni koji bjehu unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše oni svaki po dinar.

10 No kada dođoše oni prvi, oni mišljahu da će primiti više, ali i oni primiše svaki po dinar.

11 Primivši to, stadoše oni mrmljati protiv domaćina kuće,

12 Govoreći, Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili tegobu dana i žegu.

13 Ali on jednome od njih odgovori, rekavši, Prijatelju, ne činim ti krivo: nisi li se pogodio sa mnom po dinar?

14 Uzmi to što je tvoje i idi svojim putem, a ja ću i ovom posljednjem dati kao i tebi.

15 Nije li mi dopušteno činiti sa svojim šta hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?

16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji: jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.

17 Uzlazeći u Jerusalim, uze Isus putem nasamo dvanaestoricu učenika i reče im,

18 Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin će čovječji biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt,

19 I predati neznabošcima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali će on treći dan vaskrsnuti.

20 Tada mu majka djece Zevedejeve pristupi zajedno sa svojim sinovima, pokloni mu se i htjede zaiskati nešto od njega.

21 I reče joj on, Šta bi htjela? Ona mu reče, Dopusti da ova moja dva sina sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvome kraljevstvu.

22 Ali Isus odgovori i reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten? Rekoše mu, Možemo.

23 I reče im, Od čaše moje zaista ćete piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremio moj Otac.

24 Kada su to čula desetorica, razbjesniše se na oba brata.

25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče, Znate da knezovi neznabožaca gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima.

26 No među vama neće biti tako; nego, ko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj;

27 I ko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga;

28 Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.

29 A kada su odlazili iz Jerihona slijedilo ga je veliko mnoštvo.

30 I gle, dva slijepca što sjeđahu kraj puta, kada čuše da Isus prolazi, povikaše, rekavši, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.

31 Mnoštvo ih je korilo i ućutkivalo, ali oni još jače vikahu govoreći, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.

32 Zaustavi se Isus, i dozva ih, i reče, Šta hoćete da vam učinim?

33 Rekoše mu, Gospode, da nam se otvore oči.

34 Sažalivši se, dotaknu Isus njihove oči: i oni odmah progledaše te pođoše za njim.