Jevanđelje po Mateju 19

1 I kada je Isus dovršio ta kazivanja, ode iz Galileje i dođe u krajeve Judeje s one strane Jordana.

2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo; i ozdravi ih ondje.

3 Pristupiše mu i fariseji te mu, iskušavajući ga, rekoše, Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kog razloga?

4 A on im odgovori i reče, Niste li čitali da ih je onaj koji ih je u početku načinio, načinio muško i žensko

5 I rekao, Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih će dvoje biti jedno tijelo?

6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Šta je, dakle, Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja.

7 Rekoše mu, Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati raspusni spis i otpustiti je?

8 Reče im on, Mojsije vam je zbog tvrdoće vaših srdaca dopustio da otpuštate svoje žene, ali od početka nije bilo tako.

9 A ja vam kažem, Ko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljubu; i ko se oženi onom koja je otpuštena, čini preljubu.

10 Rekoše mu njegovi učenici, Ako je tako između muža i njegove žene, onda nije dobro ženiti se.

11 Ali on im reče, Ne mogu tu riječ prihvatiti svi, osim oni kojima je dano.

12 Jer ima nekih za ženidbu nesposobnih koji su se takvi rodili iz majčine utrobe; i ima za ženidbu nesposobnih koje su ljudi onesposobili; no ima i neženja koji sami sebe učiniše neženjama radi kraljevstva nebeskog. Ko to može da prihvati, neka prihvati.

13 Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se, ali su im učenici branili.

14 No Isus reče, Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.

15 I položi na njih ruke te ode odande.

16 I gle, dođe jedan i reče mu, Učitelju dobri, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?

17 A on mu odvrati, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijesti.

18 Reče mu, Koje? Isus kaza, Ne ubij, Ne čini preljubu, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno,

19 Poštuj svog oca i majku svoju i Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.

20 Reče mu mladić, Sve sam to držao od mladosti svoje: šta mi još nedostaje?

21 Reče mu Isus, Ako želiš da budeš savršen, idi i prodaj što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; i dođi i slijedi me.

22 Čuvši to kazivanje, ode mladić žalostan, jer je imao velike posjede.

23 Tada reče Isus svojim učenicima, Zaista, kažem vam da će bogataš teško ući u kraljevstvo nebesko.

24 I ponovo vam velim, Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.

25 Kada su to čuli, njegovi se učenici silno zapanjiše i rekoše, Ko onda može biti spašen?

26 Isus ih pogleda i reče im, S ljudima je to nemoguće; ali s Bogom je sve moguće.

27 Tada mu Petar odgovori i reče, Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom; šta ćemo za to imati?

28 I reče im Isus, Zaista, kažem vam da ćete vi koji ste pošli za mnom, za preporoda, kada Sin čovječji bude sjedio na prijestolu svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestola i suditi dvanaest Izraelovih plemena.

29 I svako ko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja zbog mog imena, stostruko će primiti i život vječiti naslijediti.

30 No mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.