Jevanđelje po Mateju 18

1 U ono doba pristupiše Isusu učenici, rekavši, Ko je najveći u kraljevstvu nebeskom?

2 I dozva Isus malo dijete, postavi ga posred njih

3 I reče, Zaista, kažem vam, Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

4 Ko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

5 A ko primi jedno ovakvo malo dijete u moje ime, mene prima.

6 Ali onome ko sablazni jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora.

7 Jao svijetu zbog sablazni! jer potrebno je da dođu sablazni, ali jao onome čovjeku po kome dolazi sablazan!

8 Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječiti.

9 I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.

10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer, kažem vam, njihovi anđeli u nebu neprestano gledaju lice Oca mog, koji je u nebu.

11 Jer Sin čovječji je došao da spasi ono što je izgubljeno.

12 Šta mislite vi? ako neki čovjek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet te poći u brda u potragu za zalutalom?

13 I nađe li je, zaista, kažem vam da se raduje zbog nje više no zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

14 Tako nije ni volja Oca vašega, koji je u nebu, da propadne ijedan od ovih malenih.

15 Štaviše, sagriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo: ako te posluša, zadobio si svog brata.

16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, kako bi se na iskazu dvojice ili trojice svjedoka temeljila svaka izjava.

17 A ako ni njih ne posluša, reci to crkvi: ako ni crkvu ne posluša, neka ti bude kao paganin i carinik.

18 Zaista, kažem vam, Šta god svežete na zemlji, biće svezano u nebu, i šta god odriješite na zemlji, biće odriješeno u nebu.

19 Ponovo vam kažem, Ako dvoje od vas na zemlji složno zaištu šta god bilo, učiniće im Otac moj koji je u nebu.

20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.

21 Tada dođe k njemu Petar i reče, Gospode, koliko puta može sagriješiti protiv mene brat moj i da mu oprostim? do sedam puta?

22 Reče mu Isus, Ne velim ti, Do sedam puta: nego, Do sedamdeset puta sedam.

23 Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.

24 A kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset hiljada talenata.

25 A kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da prodaju njega, i njegovu ženu, i djecu, i sve što je imao, i da se naplati.

26 Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši, Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.

27 I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.

28 No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih saslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti, govoreći, Plati što si dužan.

29 I pade mu taj sasluga do nogu i zamoli ga, rekavši, Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.

30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.

31 A kada su njegove sasluge vidjele šta se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše da jave svome gospodaru sve što se zbilo.

32 Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu, O ti opaki slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio:

33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome sasluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?

34 I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.

35 Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svako od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.