Jevanđelje po Mateju 15

1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i fariseji iz Jerusalima, rekavši,

2 Zašto tvoji učenici krše predanje starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu hljeb.

3 A on im odgovori i reče, A zašto i vi svojim predanjem kršite zapovijest Božju?

4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši, Poštuj oca i majku; i, Neka se onaj ko prokune oca ili majku kazni smrću.

5 Ali vi kažete, Ko god ocu ili majci veli, Dar je ono što od mene treba da dobiješ;

6 I ne poštuje svog oca ili svoju majku, biće slobodan. Tako ste svojim predanjem ukinuli Božju zapovijest.

7 Licemjeri, dobro je Isaija prorokovao o vama, rekavši,

8 Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.

9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.

10 I dozva on mnoštvo, i reče im, Čujte i razumijte:

11 Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta; nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.

12 Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši, Znaš li da su se fariseji sablaznili nakon što su čuli to kazivanje?

13 Ali on im odgovori i reče, Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac biće iskorijenjena.

14 Pustite ih: oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.

15 Nato mu Petar reče, Razjasni nam to poređenje.

16 A Isus reče, Zar ni vi još ne razumijete?

17 Ne shvatate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.

18 Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.

19 Jer iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule;

20 To je ono što onečišćuje čovjeka: a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.

21 I pođe Isus odande te pređe na područje Tira i Sidona.

22 I gle, neka žena, Hananejka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu, Smiluj mi se, Gospode, Sine Davidov; kćer mi strašno muči đavo.

23 Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga, kazujući, Otpošalji je, jer viče za nama.

24 Ali on odgovori i reče, Poslan sam samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.

25 Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši, Gospode, pomozi mi.

26 Ali joj on odgovori i reče, Nije pravo uzeti hljeb djeci i baciti ga psima.

27 A ona reče, Da, Gospode, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.

28 Tada Isus odgovori i reče joj, O ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš. I kći joj bī ozdravljena od toga istoga časa.

29 I ode Isus odande, i dođe u blizinu Galilejskoga mora, te uziđe na goru i sjednu ondje.

30 I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogima drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,

31 Tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi prо̀gledaju: i slavljahu Boga Izraelovog.

32 Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im, Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju šta jesti; a ne želim ih otposlati gladne, da ne klonu putem.

33 No njegovi mu učenici rekoše, Odakle nam u pustari toliko hljeba da nahranimo toliko mnoštvo?

34 I reče im Isus, Koliko hljebova imate? Oni rekoše, Sedam; i nekoliko ribica.

35 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.

36 I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, i razlomi ih, i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.

37 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.

38 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bješe četiri hiljade muškaraca.

39 Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.