Jevanđelje po Mateju 14

1 U ono doba dočuo je Irod četvorovlasnik glas o Isusu;

2 I reče on svojim slugama, To je Jovan Krstitelj; vaskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.

3 Irod, naime, bješe uhapsio Jovana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa,

4 Jer mu je Jovan bio rekao, Nije ti dopušteno imati je.

5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali za proroka.

6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Irodu.

7 Stoga on zakletvom obeća da će joj dati šta god zaište.

8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče, Daj mi ovdje na pladnju glavu Jovana Krstitelja.

9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bjehu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dā.

10 I posla da se odsječe glava Jovanu u tamnici.

11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.

12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i ukopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.

13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada su ljudi čuli zato, pošli su pješice za njim iz gradova.

14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo, i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.

15 I pristupiše mu predveče njegovi učenici, rekavši, Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe sebi hrane.

16 Ali im Isus reče, Ne treba da idu; dajte im vi da jedu.

17 No oni mu odgovoriše, Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.

18 I reče im, Donesite mi ih ovamo.

19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, i uze pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.

20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.

21 A onih koji su jeli, osim ženā i djece, bješe oko pet hiljada muškaraca.

22 I odmah natjera Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.

23 A kada je otposlao mnoštvo, uziđe on na goru nasamo moliti: i kad je došlo veče, bješe ondje sām.

24 A lađa je već bila nasred mora, udarana talasima, jer bješe protivan vjetar.

25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima, hodajući po moru.

26 A kada ga ugledaše kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše, To je utvara; i od straha vikahu.

27 No Isus im odmah prozbori, rekavši, Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.

28 Odgovarajući mu, Petar reče, Gospode, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.

29 I reče on, Dođi. Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.

30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika, Gospode, spasi me!

31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu, O malovjerni, zašto si posumnjao?

32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.

33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši, Vaistinu, ti si Sin Božji.

34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genisaretu.

35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolini i doniješe mu sve koji bjehu bolesni;

36 I moljahu ga da samo dotaknu rub njegove haljine: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.