Jevanđelje po Mateju 13

1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće te sjede kraj mora.

2 I okupi se k njemu veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve ono mnoštvo stajalo je na obali.

3 I pričao im je mnogo toga u poređenjima, govoreći, Gle, iziđe sijač sijati.

4 I dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih.

5 Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju.

6 A kada se diglo sunce, bjehu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.

7 Neka padoše u trnje pa trnje poraste, i uguši ih.

8 No ostala padoše na dobru zemlju i doniješe plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.

9 Ko ima uši da čuje, neka čuje.

10 I pristupiše učenici i rekoše mu, Zašto im govoriš u poređenjima?

11 On im odgovori i reče, Zato što je vama dano znati tajinstvā kraljevstva nebeskog, a njima nije dano.

12 Jer onome ko ima daće se, i obilovaće: a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.

13 Zbog toga im govorim u poređenjima: jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju.

14 I ispunjava se u njima Isaijino proročanstvo koje veli, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti.

15 Jer usalilo se srce ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.

16 Ali blagoslovene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.

17 Jer, zaista, kažem vam da su mnogi proroci i pravednici željeli da vide to što vi gledate, ali ne vidješe, i da čuju to što vi slušate, ali ne čuše.

18 Vi, dakle, čujte poređenje o sijaču:

19 Kada kogod čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi pakosnik i otima to što je bilo posijano u njegovu srcu. To je onaj koji je primio sjeme uz put.

20 A onaj koji je primio sjeme na kamenitim mjestima jest onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima,

21 Ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.

22 A onaj koji je primio sjeme u trnju jest onaj koji riječ čuje, ali briga za život i obmanljivost bogatstva uguše riječ i on postane besplodan.

23 Ali onaj koji je primio sjeme u dobru zemlju jest onaj koji riječ čuje i razumije, koji i plod donosi i daje: jedan stostruko, drugi šezdesetostruko, a treći tridesetostruko.

24 Drugo im poređenje iznese, govoreći, Kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku koji posija dobro sjeme na svojoj njivi:

25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija ljulj međ pšenicu, i ode.

26 A kada je stabljika porasla i donijela plod, pokaza se i ljulj.

27 Stoga pristupiše sluge domaćinu i rekoše mu, Gospodine, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? otkuda onda na njoj ljulj?

28 On im reče, Neprijatelj je to učinio. Rekoše mu sluge, Hoćeš li da odemo i poberemo ga?

29 No on reče, Ne; da ne biste sabirući ljulj iščupali s njim i pšenicu.

30 Pustite oboje da rastu zajedno do žetve; a u doba žetve reći ću žeteocima, Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.

31 Drugo im poređenje iznese govoreći, Kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, koje čovjek uze i posija na svojoj njivi.

32 Ono je, doduše, najmanje od sveg sjemena, ali kada naraste, veće je od sveg povrća i izraste u stablo, tako da dođu ptice nebeske i nasele se na njegovim granama.

33 Ispripovijeda im još jedno poređenje: Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.

34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u poređenjima, i bez poređenja im nije govorio ništa;

35 Da se ispuni ono što je rečeno po proroku, Otvoriću u poređenjima usta svoja, iznijeću ono što je skriveno od postanka svijeta.

36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. I pristupiše mu njegovi učenici, rekavši, Razjasni nam poređenje o ljulju na njivi.

37 Odgovori im on, rekavši, Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovječji,

38 A njiva je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva, a ljulj su djeca pakosnika;

39 Neprijatelj koji ih je posijao jest đavo; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se ljulj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti na svršetku ovoga svijeta.

41 Sin čovječji poslaće svoje anđele i oni će pokupiti iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje,

42 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.

43 Tada će pravednici svijetliti poput sunca u kraljevstvu svog Oca. Ko ima uši da čuje, neka čuje.

44 Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno na njivi, koje čovjek, kada ga nađe, sakri i, radostan zbog njega, ode te proda sve što ima i kupi tu njivu.

45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traga za lijepim biserima,

46 Koji, kada je bio pronašao jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što je imao i kupi ga.

47 Opet, kraljevstvo nebesko je nalik mreži koja se baci u more i zahvati svaku vrstu stvorenja,

48 Koju, kada se napuni, izvukoše na obalu, i sjedoše te ono dobro skupiše u posude, a ono loše pobacaše.

49 Tako će biti na svršetku svijeta: izići će anđeli i odvojiti opake od pravednih,

50 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.

51 Reče im Isus, Jeste li sve to razumjeli? Rekoše mu, Jesmo, Gospode.

52 Tada im reče, Zbog toga je svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.

53 A kada je dovršio ta poređenja, ode Isus odande.

54 Došavši u svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi tako da oni, zapanjeni, govorahu, Odakle ovome ta mudrost i ta silna djela?

55 Nije li to tesarov sin? ne zove li mu se majka Marija, a braća njegova Jakov, i Joso, i Simon, i Juda?

56 I sestre njegove, nisu li sve kod nas? Odakle ovome sve to?

57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.

58 I nije ondje, zbog njihove nevjere, učinio mnogo silnih djela.