Jevanđelje po Marku 9

1 I reče im, Zaista, kažem vam, Ovdje stoje neki koji neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo sa silom.

2 I povede Isus nakon šest dana sa sobom Petra, Jakova i Jovana te ih odvede na visoku goru, same; i preobrazi se pred njima.

3 I odjeća mu postade sjajna, bjelja od snijega: nijedan je suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem; i razgovarahu s Isusom.

5 I odgovori Petar te reče Isusu, Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji.

6 Jer nije znao šta bi rekao; jer bjehu silno prestrašeni.

7 I tada naiđe oblak i zasjeni ih; i dođe glas iz oblaka, rekavši, Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.

8 I odjednom, obazrevši se uokolo, više ne vidješe nikoga uza se, osim Isusa.

9 I dok su silazili s gore, zapovjedi im on da nikome ne pripovijedaju šta su vidjeli, sve dok Sin čovječji ne bude vaskrsnut od mrtvih.

10 I zadržali su tu riječ među sobom pitajući jedan drugog šta bi to trebalo da znači vaskrsnuti od mrtvih.

11 I upitaše ga, rekavši, Zašto pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?

12 I odgovori on i reče im, Ilija, zaista, dolazi najprije i sve će obnoviti; no kako to da je o Sinu čovječjemu pisano da mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen?

13 Ali kažem vam da je Ilija već došao i učinili su s njim šta im se prohtjelo, kao što je o njemu pisano.

14 A kada je došao k svojim učenicima, ugleda oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje raspravljaju s njima.

15 I odmah se sav onaj narod, čim ga ugleda, silno zadivi te pohrli k njemu da ga pozdravi.

16 I upita on pismoznance, Šta raspravljate s njima?

17 Odgovori mu jedan iz mnoštva, Učitelju, doveo sam k tebi svog sina, koji ima nijemog duha;

18 I gdje god ga on zgrabi, grči ga pa on pjeni, i škrguće zubima, i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali oni ne mogoše.

19 Odgovori mu on i reče, O naraštaju nevjerni, dokle ću biti s vama? dokle ću vas podnositi? dovedite mi ga.

20 I dovedoše ga k njemu; a duh, čim ga ugleda, odmah zgrči dječaka te on pade na zemlju valjajući se i pjeneći.

21 I upita on njegovog oca, Koliko je već vremena otkako mu se to događa? A on reče, Od djetinjstva.

22 I često ga baci u oganj i u vode da ga upropasti; nego, ako išta možeš, imaj samilosti s nama i pomozi nam.

23 Isus mu reče, Ako možeš vjerovati; sve je moguće onome ko vjeruje.

24 I odmah povika otac djetinji te sa suzama reče, Vjerujem, Gospode; pomozi mojoj nevjeri.

25 Kada Isus vidje da se strčao narod, zaprijeti on nečistome duhu, rekavši mu, Duše nijemi i gluhi, zapovijedam ti, iziđi iz njega i više u njega ne ulazi.

26 I povika duh, silno strese dječaka i iziđe iz njega: i ostade on kao mrtav, tako da mnogi rekoše, Mrtav je.

27 No Isus ga prihvati za ruku i pridignu ga; i ustade on.

28 A kada je ušao u kuću, njegovi ga učenici nasamo upitaše, Zašto ga mi nismo mogli izagnati?

29 I reče im on, Taj rod ne može izići ni po čemu drugome osim molitvom i postom.

30 I otišavši odande, prolazili su kroz Galileju; no on ne htjede da to iko sazna.

31 Jer poučavaše svoje učenike pa im reče, Sin čovječji se predaje u ruke ljudima i oni će ga ubiti, a on će, nakon što bude ubijen, trećega dana vaskrsnuti.

32 Ali oni ne razumješe to kazivanje, a bojahu se da ga pitaju.

33 I dođe on u Kapernaum; a kada je bio u kući, upita ih, Šta ste to međusobno raspravljali putem?

34 No oni ćutahu, jer su putem međusobno raspravljali ko bi bio najveći.

35 I sjede on, dozva dvanaestoricu i reče im, Želi li ko biti prvi, treba biti od svih posljednji i svima sluga.

36 I uze dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im,

37 Ko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima: a ko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.

38 Odgovori na to Jovan, rekavši, Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavole, a ne slijedi nas; i zabranismo mu, jer nas ne slijedi.

39 Ali Isus reče, Nemojte mu braniti: jer nema nikoga ko bi učinio čudo u moje ime i uskoro o meni zlo govorio.

40 Jer ko nije protiv nas, s nama je.

41 Jer ko god vam dā piti čašu vode u moje ime, jer ste Hristovi, zaista, kažem vam, neće izgubiti svoju nagradu.

42 A ko god sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje je za njega da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i on bude bačen u more.

43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je sakatome ući u život negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,

44 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život kljast negoli s obje noge biti bačen u pakao, u oganj neugasivi,

46 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iščupaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni,

48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

49 Jer svako će biti ognjem posoljen i svaka žrtva solju zasoljena.

50 Dobra je so: ali ako so postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte soli u sebi i u miru budite jedan s drugim.