Jevanđelje po Marku 8

1 Onih dana mnoštvo opet bješe vrlo veliko i, kako nisu imali šta jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im,

2 Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju šta jesti.

3 Pošaljem li ih gladne njihovim kućama, klonuće putem, jer su neki od njih došli izdaleka.

4 Odgovoriše mu učenici, Otkuda bi ko mogao ove nasititi hljebom ovdje u pustari?

5 I upita ih on, Koliko vekni imate? I rekoše mu, Sedam.

6 I zapovjedi on narodu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred narod.

7 A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.

8 I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.

9 A onih koji su jeli bješe oko četiri hiljade. I otposla ih.

10 I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.

11 Tada istupiše fariseji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.

12 A on duboko uzdahnu u svome duhu i reče, Zašto ovaj naraštaj traži znak? zaista, kažem vam, Neće se dati znak ovome naraštaju.

13 I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.

14 A učenici zaboraviše ponijeti hljeb; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.

15 I opomenu ih on, rekavši, Pazite, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodovog.

16 I počeše oni međusobno raspravljati, govoreći, To je zato što nemamo hljeba.

17 Doznavši to, Isus im reče, Zašto raspravljate jer hljeba nemate? zar ne shvatate i ne razumijete? zar vam je sada otvrdnulo srce?

18 Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?

19 Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet hiljada ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše mu, Dvanaest.

20 A onih sedam na četiri hiljade, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše, Sedam.

21 I reče im, Kako to onda ne razumijete?

22 I dođe on u Vitsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.

23 A on uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz gradića; i pljunu mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li šta.

24 I zagleda se on i reče, Vidim ljude kao drveće, hodaju.

25 Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.

26 Tada ga posla kući, rekavši, Nemoj ulaziti u gradić, niti o tome ikome u gradiću govoriti.

27 I krenu Isus, i njegovi učenici, u gradiće Ćesarije Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im, Šta kažu ljudi, ko sam ja?

28 A oni odgovoriše, Jovan Krstitelj. No neki vele, Ilija; a drugi, Jedan od prorokā.

29 I upita ih, A šta vi kažete, ko sam ja? I odgovori Petar i reče mu, Ti si Hrist.

30 I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.

31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od starješina, i od svešteničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana vaskrsnuti.

32 I otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.

33 No on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši, Idi od mene, Satano: jer ti ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.

34 I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im, Hoće li ko ići za mnom, neka se odrekne samog sebe, uzme svoj krst i slijedi me.

35 Jer ko god hoće svoj život spasiti, izgubiće ga; ali ko god izgubi svoj život zbog mene i jevanđelja, taj će ga spasiti.

36 Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi vlastitu dušu?

37 Ili, šta da čovjek dā u zamjenu za svoju dušu?

38 Ko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svog Oca zajedno sa svetim anđelima.