Jevanđelje po Marku 7

1 I okupiše se oko njega fariseji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jerusalima.

2 I kada vidješe neke od njegovih učenika kako jedu hljeb nečistih, to jest neopranih ruku, zamjeriše im to.

3 Jer fariseji, kao i svi Judejci, držeći se predanja starih, ne jedu ako dobro ne operu ruke.

4 I kada dođu s tržnice ne jedu ako se prije toga ne operu. I još je mnogo toga što su primili da bi držali: pranje čaša i vrčeva, bakrenog posuđa i stolova.

5 Tada ga fariseji i pismoznanci upitaše, Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predanju starih, nego jedu hljeb neopranih ruku?

6 On odgovori i reče im, Dobro je Isaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano, Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene.

7 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.

8 Jer napustili ste zapovijest Božju i držite ljudsko predanje, pranje vrčeva i čaša; i još mnogo toga sličnoga činite.

9 I reče im, Lijepo odbacujete zapovijest Božju da biste mogli držati svoje predanje.

10 Jer Mojsije reče, Poštuj oca svoga i majku svoju; i, Ko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću;

11 No vi kažete, Rekne li čovjek ocu ili majci, Korban je, to jest dar, ono što od mene treba da dobiješ, biće slobodan.

12 I više mu ne dopuštate da učini išta za svog oca ili svoju majku.

13 Tako riječ Božju ukidate svojim predanjem, koje ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.

14 Dozvavši k sebi sav narod, reče im, Slušajte me svi i shvatite:

15 Nema ničega što spolja ulazi u čovjeka da bi ga moglo onečistiti, nego ono što iz njega izlazi, to je ono što onečišćuje čovjeka.

16 Ako ko ima uši da čuje, neka čuje.

17 A kada je od naroda ušao u kuću, upitaše ga njegovi učenici o tom poređenju.

18 I reče im, Zar ni vi ne razumijete? Ne shvatate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što u njega ulazi spolja:

19 Jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i izlazi u nužnik čisteći sva jela.

20 I reče, Ono što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.

21 Jer iznutra, iz ljudskoga srca, izlaze zle misli, preljube, bludništva, ubistva,

22 Krađe, pohlepa, opakost, obmana, razuzdanost, zlo oko, hula, gordost, bezumlje.

23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.

24 I ustade on odande te ode u okolinu Tira i Sidona, i uđe u neku kuću, ne htjevši da to iko dozna; ali nije mogao ostati skriven,

25 Jer je dočula za njega neka žena, čija kćerkica imaše nečistoga duha pa je došla i pala mu pred noge.

26 Ta žena bješe Grkinja, rodom Sirofeničanka; i stade ga zaklinjati da istjera đavola iz njezine kćeri.

27 No Isus joj reče, Pusti da se najprije nasite djeca: jer nije dobro uzeti hljeb koji pripada djeci i baciti ga psima.

28 No ona mu odgovori i reče, Da, Gospode: ali i psi ispod stola jedu od dječjih mrvica.

29 I reče joj on, Zbog te riječi idi; izišao je đavo iz tvoje kćeri.

30 I ode ona kući te nađe da je đavo izišao, a kći joj leži na postelji.

31 I ponovo on, otišavši iz okoline Tira i Sidona, posred područja Dekapolja prođe do Galilejskoga mora.

32 I doniješe mu gluha mucavca te ga usrdno zamoliše da stavi ruku na nj.

33 On ga odvede od mnoštva nasamo, stavi svoje prste u njegove uši i pljunu te mu dotaknu jezik;

34 I pogledavši na nebo, uzdahnu i reče ovome, Efata, to jest, Otvori se.

35 I smjesta se otvoriše njegove uši i razriješi mu se spona jezika, te on progovori pravilno.

36 I zabrani im on da to ikome govore: no, što im je više branio, to su oni više razglašavali

37 I, prekomjerno zapanjeni, govorili, Dobro je sve učinio: on čini i gluhe da čuju i nijeme da govore.