Jevanđelje po Marku 6

1 I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.

2 A kada je došao dan sabatnji, poče on poučavati u sinagogi; i mnogi koji ga slušahu bjehu zapanjeni pa govorahu, Odakle to ovome? i kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?

3 Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josin, i Judin, i Simonov? nisu li i sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se zbog njega.

4 No Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.

5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.

6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.

7 Tada dozva k sebi dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;

8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novca u pojasu;

9 Nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju dvije košulje.

10 I reče im, Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.

11 I koji vas god ne prime i ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam, Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.

12 I, otišavši, propovijedali su da ljudi treba da se pokaju.

13 I mnoge su đavole izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljivali ih.

14 A doču za njega i kralj Irod (jer mu se ime pročulo nadaleko) i reče, To je Jovan Krstitelj vaskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.

15 Jedni govorahu, Ilija je, a drugi, Prorok je, ili kao jedan od prorokā.

16 No kada je Irod čuo o tome, on reče, To je Jovan, kome sam odrubio glavu: vaskrsnuo je od mrtvih.

17 Jer je sām Irod bio poslao da uhapse Jovana i svezao ga u tamnici zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio njome.

18 Jer Jovan bješe rekao Irodu, Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.

19 Stoga se Irodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:

20 Jer Irod se bojao Jovana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.

21 No došao je pogodan dan u koji je Irod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.

22 A kada je kći spomenute Irodijade ušla i zaplesala te se svidjela Irodu i onima koji sjeđahu s njim, kralj reče djevojci, Zaišti od mene šta god hoćeš i daću ti.

23 I zakle joj se, Šta god od mene zaiskala, daću ti; do polovine moga kraljevstva.

24 I iziđe ona i reče svojoj majci, Šta da zaištem? A ona reče, Glavu Jovana Krstitelja.

25 I uđe ona smjesta žurno kralju i zaiska, govoreći, Hoću da mi odmah na pladnju daš glavu Jovana Krstitelja.

26 Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.

27 I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici,

28 Te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.

29 A kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegov leš, te ga položiše u grob.

30 I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i šta su činili i šta su naučavali.

31 A on im reče, Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.

32 I zaputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.

33 I vidje ih narod kako odlaze pa ga mnogi prepoznaše, te se strčaše iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.

34 A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bjehu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.

35 A kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše, Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno:

36 Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.

37 Odgovori on i reče im, Dajte im vi da jedu. No oni mu rekoše, Da pođemo kupiti hljeba za dvjesta dinara i damo im da jedu?

38 I reče im on, Koliko vekni imate? idite i pogledajte. Kada doznaše, rekoše, Pet, i dvije ribe.

39 I zapovjedi im on da ih sve u skupinama učine da sjednu po zelenoj travi.

40 I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.

41 I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.

42 I jeli su svi i nasitili se.

43 I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.

44 A onih koji su jeli od hljebova bješe oko pet hiljada muškaraca.

45 I smjesta natjera svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Vitsaide, dok on otpusti narod.

46 Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.

47 A kada se spustilo veče, lađa bješe posred mora, a on sām na kopnu.

48 I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bješe protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.

49 Ali kada ga oni spaziše kako hoda po moru, pomisliše da je utvara pa počeše vikati,

50 Jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im, Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.

51 I uspnu se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu,

52 Jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bješe otvrdnulo.

53 Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genisaret i pristadoše uz obalu.

54 A kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše,

55 Pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.

56 I kudgod bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaći makar rub njegove haljine: i koji bi ga god dotakli, ozdravili bi.