Jevanđelje po Marku 5

1 I dođoše na drugu stranu mora, u gadarinski kraj.

2 A kada je izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,

3 Koji je obitavao u grobnicama; i niko ga više ni lancima nije mogao svezati,

4 Jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je trgao lance i lomio okove i niko ga nije mogao ukrotiti.

5 I bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.

6 Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se,

7 I povika bučnim glasom te reče, Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.

8 Jer mu on bješe rekao, Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.

9 I upita ga, Kako ti je ime? I odgovori on, rekavši, Legija mi je ime: jer nas je mnogo.

10 I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.

11 A ondje blizu brdā je paslo veliko krdo svinja.

12 I zaklinjahu ga svi đavoli, rekavši, Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.

13 I odmah ih pusti Isus. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more (a bješe ih oko dvije hiljade) i podavi se u moru.

14 A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni da vide šta se to dogodilo.

15 Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga, koji ranije bješe posjednut đavolom i imaše legiju, gdje sjedi odjeven i zdrave pameti: i prestrašiše se.

16 I ispripovjedaše im oni koji to vidješe kako je bilo to onome posjednutom đavolom, a i ono o svinjama.

17 I počeše ga moliti da ode iz njihovoga kraja.

18 A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji bješe posjednut đavolom da može ostati s njim.

19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče, Pođi kući k svojim prijateljima, i navijesti im šta ti je sve učinio Gospod i kako ti se smilovao.

20 I ode on te poče razglašavati po Dekapolju šta je sve Isus učinio za nj; i svi se divljahu.

21 A kada je Isus ponovo prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bješe on kraj mora.

22 I gle, dođe jedan od starješina sinagoge, imena Jair, i kada ga ugleda, pade mu do nogu

23 I moljaše ga usrdno, govoreći, Kćerkica mi je na samrti: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjeće.

24 I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je mnoštvo naroda i pritiskalo ga.

25 A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izliva krvi,

26 I mnogo pretrpjela od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,

27 Kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotaknu njegovu haljinu;

28 Jer reče, Dotaknem li se samo njegove odjeće, ozdraviću.

29 I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te pošasti.

30 A Isus, istoga trena osjetivši u sebi da je iz njega izišla sila, okrenu se u gužvi i upita, Ko mi je dotaknuo odjeću?

31 I rekoše mu učenici, Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš, Ko me je dotaknuo?

32 I pogleda uokolo da vidi onu koja je to učinila.

33 No žena, uvidjevši šta joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.

34 A on joj reče, Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje pošasti.

35 Dok je on još govorio, dođoše iz kuće starješine sinagoge neki koji rekoše, Kći ti je umrla: što još mučiš Učitelja?

36 Čim je Isus čuo te riječi, reče on starješini sinagoge, Ne boj se, samo vjeruj.

37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Jovanu, bratu Jakovljevom.

38 A kada je došao do kuće starješine sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.

39 A kada je ušao, reče im, Zašto stvarate toliku buku i plačete? djevojka nije umrla, nego spava.

40 A oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčinog oca i majku i one koji bjehu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.

41 I prihvati on djevojku za ruku i reče joj, Talita, kumi! što prevedeno znači, Djevojko, tebi govorim, ustani!

42 I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bješe joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.

43 A on im strogo zabrani da to iko dozna; i zapovjedi da joj se dā da jede.