Jevanđelje po Marku 3

1 I ponovo uđe on u sinagogu; a bješe ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.

2 I vrebahu na nj hoće li ga na sabatnji dan ozdraviti, da ga mogu optužiti.

3 I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku, Stani u sredinu.

4 I reče im, Je li dopušteno na dane sabatnje činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti? No oni ćutahu.

5 Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokolo i reče onome čovjeku, Ispruži ruku. I on je ispruži: i ruka mu bješe iscijeljena, zdrava kao i druga.

6 A fariseji iziđoše i odmah počeše s Irodovcima vijećati protiv njega, kako da ga unište.

7 Ali Isus se sa svojim učenicima povuče prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Judeje,

8 I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s druge strane Jordana, i oni iz okoline Tira i Sidona: veliko mnoštvo je, čuvši kakva silna djela činjaše, došlo k njemu.

9 I reče on svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripremi lađica, kako ga ne bi pritijesnili.

10 Jer mnoge je bio ozdravio; tako da su svi koje je mučila kakva pošast navaljivali na njega da ga dotaknu.

11 I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred njim i vikali, Ti si Sin Božji!

12 No on im je strogo prijetio da ga ne prokazuju.

13 I uziđe on na goru te pozva k sebi one koje sām htjede: i dođoše oni k njemu.

14 I odredi dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje da propovijedaju,

15 I da imaju vlast ozdravljivati bolesti i izgoniti đavole:

16 Simona, kome dade ime Petar;

17 I Jakova, sina Zevedejevog, i Jovana, brata Jakovljevog, koje nazva Voanerges, to jest, Sinovi groma;

18 I Andriju, i Filipa, i Vartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova, sina Alfejevog, i Tadeja, i Simona Kananita,

19 I Judu Iskariotskoga, koji ga je i izdao; i uđoše u neku kuću.

20 I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni hljeba nisu mogli pojesti.

21 A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše, Izvan sebe je.

22 A pismoznanci koji su sišli iz Jerusalima rekoše, Veelzevula ima i po knezu đavolā izgoni đavole.

23 I dozva ih on te im reče u poređenjima, Kako Satana može izgoniti Satanu?

24 I ako se kraljevstvo sāmo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.

25 I ako se kuća sāma protiv sebe razdijeli, ne može ta kuća opstati.

26 I ako je Satana sām protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je došao kraj.

27 Niko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga; i tek tada će mu kuću oplijeniti.

28 Zaista, kažem vam, Svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim, i hule kojima god budu hulili:

29 Ali onaj ko bude pohulio na Svetoga Duha neće mu se oprostiti nikada, nego mu prijeti vječno prokletstvo;

30 Jer oni rekoše, Duha nečistoga ima.

31 Tada dođoše njegova braća i majka te, stojeći napolju, poslaše k njemu neke da ga pozovu.

32 A oko njega je sjedilo mnoštvo; i rekoše mu, Eno, napolju su tvoja majka i tvoja braća; traže te.

33 I odgovori im on, rekavši, Ko je moja majka, ili moja braća?

34 I, pogledavši uokolo one koji su sjedili oko njega, reče, Evo majke moje i braće moje!

35 Jer ko god bude vršio volju Božju, on je moj brat, i moja sestra, i majka.