Jevanđelje po Marku 2

1 I uđe on nakon nekoliko dana opet u Kapernaum; i proču se da je u kući.

2 I odmah se okupiše mnogi, tako da više ni pred vratima nije bilo mjesta, i on im propovijedaše riječ.

3 I tada dođoše k njemu noseći uzetoga; a nosila su ga četvorica.

4 I ne mogavši da mu priđu zbog mnoštva, raskriše oni krov iznad njega i, kada ga probiše, spustiše postelju na kojoj je ležao uzeti.

5 Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetome, Sine, tvoji su ti grijesi oprošteni.

6 A ondje su sjedili neki pismoznanci te promišljali u svojim srcima,

7 Zašto ovaj tako huli? ko može grijehe opraštati, osim Bog jedini?

8 Isus im odmah, čim je u svome duhu proniknuo da tako promišljaju u sebi, reče, Zašto to promišljate u svojim srcima?

9 Je li lakše uzetome reći, Oprošteni su ti grijesi; ili reći, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj?

10 Ali da znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe (reče on uzetome),

11 Tebi govorim, Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući.

12 I odmah on ustade, podignu postelju i iziđe naočigled svima; tako da svi bjehu zadivljeni i slavljahu Boga, rekavši, Nikada ne vidjesmo nešto takvo.

13 I opet iziđe pokraj mora; i sve je ono mnoštvo došlo k njemu, a on ih je poučavao.

14 A kada je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejevog, gdje sjedi u carinarnici; i reče mu, Slijedi me. I ustade on i pođe za njim.

15 I dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, s Isusom i njegovim učenicima sjedili su mnogi carinici i grešnici: jer bješe ih mnogo i slijedili su ga.

16 A pismoznanci i fariseji, vidjevši ga gdje jede s carinicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima, Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima?

17 Kada je Isus to čuo, reče im, Ne trebaju zdravi ljekara, nego oni koji su bolesni: nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.

18 I Jovanovi i farisejski učenici običavali su postiti; i dođoše oni te mu rekoše, Zašto Jovanovi i farisejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?

19 I reče im Isus, Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? sve dok imaju mladoženju sa sobom, ne mogu postiti.

20 Ali doći će dani kada će im se oteti mladoženja, i tada, u te dane, oni će postiti.

21 Niko ne prišiva komad nove tkanine na staru haljinu, inače nova zakrpa razvuče staru tkaninu i nastane još gori raspor.

22 I niko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, inače novo vino razdere stare mjehove pa se prolije vino i razderu mjehovi; nego, novo se vino treba uliti u nove mjehove.

23 Jednog sabatnjeg dana dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje.

24 I rekoše mu fariseji, Gle, zašto oni na sabatnji dan čine ono što nije zakonito?

25 A on im reče, Zar nikada niste čitali šta je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bjehu s njim?

26 Kako je u dane Avijatra velikog sveštenika ušao u kuću Božju i jeo prikazni hljeb, koji nije dopušteno jesti nikome osim sveštenicima, te dao i onima koji bjehu s njim?

27 I reče im, Sabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi sabata:

28 Stoga je Sin čovječji Gospodar i sabata.