Jevanđelje po Marku 14

1 Nakon dva dana bješe praznik pashe i beskvasnoga hljeba; i tražili su glavari sveštenički i pismoznanci kako da ga na prevaru zgrabe i ubiju,

2 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna naroda.

3 Kada je on u Vitaniji sjedio za stolom u kući Simona Gubavca, dođe neka žena s alabastrenom posudom prave skupocjene nardove pomasti; i razbije alabastrenu posudu te mu je izli na glavu.

4 A bješe tamo nekih koji su bjesnili u sebi, i rekoše, Čemu to rasipanje pomasti?

5 Jer mogla se prodati za više od tri stotine dinara i dati siromasima. I mrmljahu protiv nje.

6 I reče Isus, Pustite je; što je gnjavite? dobro djelo je učinila na meni.

7 Jer siromahe imate svagda uza se i možete im dobro činiti kada god hoćete: ali mene nemate svagda.

8 Što je mogla, učinila je: unaprijed mi je došla pomazati tijelo za ukop.

9 Zaista, kažem vam, Gdje god se bude propovijedalo ovo jevanđelje po svemu svijetu, pripovijedaće se i ovo što je ona učinila u spomen na nju.

10 A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, ode svešteničkim glavarima da im ga preda.

11 Oni se, kada to čuše, obradovaše i obećaše mu dati novac. I tražio je priliku da ga preda.

12 Prvoga dana beskvasnoga hljeba, kada su klali pashu, rekoše mu njegovi učenici, Gdje hoćeš da ti odemo pripremiti da jedeš pashu?

13 I posla on svoja dva učenika, rekavši im, Pođite u grad i srešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom: slijedite ga.

14 I gdje god on uđe, recite domaćinu te kuće, Učitelj pita, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?

15 I on će vam pokazati veliku namještenu i pripremljenu prostoriju na spratu: ondje nam priredite.

16 I odoše njegovi učenici, uđoše u grad i nađoše onako kako im je bio rekao, te prirediše pashu.

17 I dođe on uveče s dvanaestoricom.

18 I dok su sjedili i jeli, Isus reče, Zaista, kažem vam, Jedan će me od vas, koji sa mnom jede, izdati.

19 A oni se ražalostiše i stadoše mu jedan po jedan govoriti, Neću valjda ja? I drugi reče, Neću valjda ja?

20 I odgovori im on te reče, Jedan od dvanaestorice, onaj koji umače sa mnom u zdjelu.

21 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome se predaje Sin čovječji! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.

22 I dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi te im ga dade govoreći, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo.

23 Zatim uze čašu, zahvali i dade im je: i svi su iz nje pili.

24 I reče im, Ovo je moja krv, krv novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.

25 Zaista, kažem vam, Ne, neću više piti od trsova ploda sve do onoga dana kada ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.

26 Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.

27 I reče im Isus, Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene: jer je pisano, Udariću pastira i ovce će se razbježati.

28 Ali nakon što vaskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.

29 No Petar mu reče, Ako se i svi sablazne, ja ipak neću.

30 I reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se danas, upravo ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput odreći.

31 Ali on je još žešće govorio, Ako treba da umrem s tobom, nipošto te se neću odreći. Tako su govorili svi.

32 Kada su došli do mjesta koje se zvalo Getsimani, reče on svojim učenicima, Sjednite ovdje dok se ja pomolim.

33 I povede sa sobom Petra, i Jakova, i Jovana, te ga poče obuzimati užas i tjeskoba;

34 I reče im, Duša mi je do smrti žalosna: ostanite ovdje i bdijte.

35 I ode on malo naprijed i sruši se na zemlju; i pomoli se da ga, ako je moguće, mimoiđe čas.

36 I reče, Ava, Oče, tebi je sve moguće; otkloni od mene ovu čašu: ali ne šta ja hoću, nego šta hoćeš ti.

37 I dođe i nađe ih pozaspale pa reče Petru, Simone, spavaš? nisi li mogao probditi jedan čas?

38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Odista, duh je voljan, ali je tijelo slabo.

39 I ponovo ode te se pomoli govoreći iste riječi.

40 Vrativši se, opet ih nađe pozaspale (jer im oči bjehu otežale), i nisu znali šta bi mu odgovorili.

41 Dođe i treći put, i reče im, Spavajte samo sada i počivajte: dosta je, došao je trenutak. Evo, Sin čovječji se predaje u ruke grešnikā.

42 Ustanite, pođimo; evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.

43 I odmah, dok je još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina s mačevima i toljagama, od svešteničkih glavara i pismoznanaca i starješina.

44 A njegov im izdajnik bješe dao znak, rekavši, Onaj koga poljubim jest taj; uhvatite ga i oprezno odvedite.

45 I čim je došao, pristupi on k njemu i reče, Učitelju, učitelju; i poljubi ga.

46 I staviše oni ruke na nj i uhvatiše ga.

47 A jedan od onih koji ondje stajahu izvuče mač i udari slugu velikoga sveštenika te mu odsiječe uho.

48 I odgovori Isus i reče im, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite?

49 Svakodnevno sam bio s vama u hramu poučavajući i niste me uhvatili; no, moraju se ispuniti pisma.

50 I napustiše ga svi i pobjegoše.

51 A neki je mladić išao za njim ogrnut samo plahtom po golom tijelu; i dohvatiše ga momci,

52 Ali on ostavi plahtu i gō im pobježe.

53 I odvedoše Isusa k velikom svešteniku; a kod njega već bjehu okupljeni svi sveštenički glavari i starješine i pismoznanci.

54 I išao je Petar za njim izdaleka, sve do u dvor velikog sveštenika; i sjede on sa slugama i grijaše se kraj vatre.

55 A sveštenički glavari i sav sabor tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ne nađoše.

56 Mnogi su, naime, lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.

57 I ustadoše neki i posvjedočiše lažno protiv njega, rekavši,

58 Čuli smo ga da govori, Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana ću sagraditi drugi, nerukotvoreni.

59 Ali ni tako im se nije slagalo svjedočanstvo.

60 Nato veliki sveštenik stade na sredinu i upita Isusa, Zar ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?

61 No on je ćutao i ništa nije odgovorio. Ponovo ga veliki sveštenik upita, i reče mu, Jesi li ti Hrist, Sin Blagoslovenog?

62 I reče Isus, Ja jesam: i vidjećete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi u oblacima nebeskim.

63 Tada veliki sveštenik razdera svoje haljine i reče, Šta nam još trebaju daljnji svjedoci?

64 Čuli ste hulu: šta mislite? I presudiše svi da zaslužuje smrt.

65 Tada neki počeše pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći mu, Proreci; i sluge ga pljuskahu.

66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od mladih sluškinja velikog sveštenika:

67 Vidjevši Petra gdje se grije, zagleda se ona u njega i reče, I ti si bio s Nazarećaninom Isusom.

68 No on poreče, kazavši, Ne znam niti razumijem šta govoriš. I iziđe on napolje u predvorje; i oglasi se pijetao.

69 Kada ga djevojka opet ugleda, poče ona govoriti prisutnima, Ovaj je jedan od njih.

70 I poreče on ponovo. Malo kasnije prisutni ponovo rekoše Petru, Odista si ti jedan od njih: jer Galilejac si, i govor ti je takav.

71 No on poče kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem čovjeka o kome govorite.

72 I oglasi se pijetao po drugi put. I prisjeti se Petar riječi koju mu reče Isus, Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me poreći. I kada se toga prisjetio, zaplaka.