Jevanđelje po Marku 12

1 I poče im on govoriti u poređenjima. Neki je čovjek posadio vinograd, postavio oko njega ogradu, iskopao mjesto za kacu, sagradio kulu te ga iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju.

2 U određeno doba posla on vinogradarima slugu da od vinogradarā primi dio vinogradova roda.

3 No oni ga uhvatiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.

4 Zatim im posla drugoga slugu: njega zasuše kamenjem, razbiše mu glavu i otposlaše osramoćenog.

5 I opet im posla jednoga; i njega ubiše, kao i mnoge druge: neke istukoše, a neke pobiše.

6 Još jednoga je imao, svog ljubljenog sina. I njega posla k njima, rekavši, Poštovaće sina mog.

7 No oni vinogradari jedan drugome rekoše, Ovo je nasljednik; ubijmo ga i nasljedstvo će biti naše.

8 I pograbiše ga, i ubiše, i izbaciše iz vinograda.

9 Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.

10 Niste li čitali ovaj odjeljak pisma, Kamen što ga odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni:

11 Gospodovo bī to djelo i čudesno je u očima našim?

12 I tražili su da ga uhvate, ali se bojahu naroda: jer znali su da je protiv njih izrekao to poređenje; i ostaviše ga i odoše.

13 I poslaše mu neke od fariseja i od irodovaca da ga uhvate u riječi.

14 I kada su došli, rekoše mu, Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan, nego po istini naučavaš putu Božjem: Je li dopušteno davati porez ćesaru, ili nije?

15 Da dajemo, ili da ne dajemo? Ali on im, poznajući njihovo licemjerje, reče, Zašto me iskušavate? Donesite mi dinar da ga vidim.

16 I doniješe mu. I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis? I odgovoriše mu, Ćesarev.

17 A Isus, odgovarajući im, reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje. I divljahu mu se.

18 Tada dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga, rekavši,

19 Učitelju, Mojsije nam je napisao, Umre li čiji brat i za sobom ostavi ženu, a ne ostavi djecu, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme bratu svom.

20 Bjehu tako sedmorica braće: prvi je uzeo ženu i umro ne ostavivši sjeme.

21 I drugi ju je uzeo i umro; no ni on nije ostavio sjeme. Treći isto tako.

22 I uzela su je sva sedmorica i nisu ostavila sjeme: nakon svih umrla je i žena.

23 Za vaskrsenja, dakle, kada vaskrsnu, kome će od njih biti žena? jer sedmorica su je imala za ženu.

24 I odgovori im Isus, rekavši, Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni pisma ni silu Božju?

25 Jer kada od mrtvih vaskrsnu, ne žene se niti se udaju, nego su kao anđeli, koji su u nebu.

26 A što se mrtvih tiče, da vaskrsavaju: niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je u grmu prozborio Bog rekavši, Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?

27 Nije on Bog mrtvih, nego Bog živih: u velikoj ste, dakle, zabludi.

28 I pristupi jedan od pismoznanaca te ga, čuvši njihovu međusobnu raspravu i vidjevši da im je on dobro odgovorio, upita, Koja je zapovijest prva od svih?

29 I odgovori mu Isus, Prva od svih zapovijesti jest, Čuj, O Izraele: Gospod, Bog naš, Gospod je jedini;

30 I, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. To je prva zapovijest.

31 I druga joj je slična, a to je ova, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Druge zapovijesti veće od ovih nema.

32 I reče mu pismoznanac, Dobro, Učitelju, po istini si rekao da je jedan Bog i da nema drugoga osim njega;

33 I ljubiti ga svim srcem, i svim razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao sebe samoga više je negoli sve paljenice i žrtve.

34 Kada Isus vidje da je pametno odgovorio, reče mu, Nisi daleko od kraljevstva Božjeg. I niko ga se više nije usuđivao išta pitati.

35 A Isus, kada je naučavao u hramu, odgovori i reče, Kako to pismoznanci govore da je Hrist Sin Davidov?

36 Jer sām David je po Duhu Svetome rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.

37 Dakle, sām David naziva ga Gospodom; pa kako mu je onda sin? Obični ljudi rado su ga slušali.

38 I reče im on u svojoj nauci, Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljinama, i vole pozdrave po trgovima,

39 I prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama:

40 Koji proždiru kuće udovica i za izgovor mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.

41 I sjede Isus prema riznici te promatraše kako narod baca bakreni novac u riznicu: i mnogi koji bjehu bogati ubacivahu mnogo.

42 I dođe neka siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest četvrtinu novčića.

43 I dozva on svoje učenike i reče im, Zaista, kažem vam da je ova siromašna udovica ubacila više od svih ovih koji su ubacili u riznicu.

44 Svi su oni, naime, ubacili od svog viška, a ona je od svoje nemaštine ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život.