Jevanđelje po Marku 10

1 I podiže se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se steče k njemu narod, a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.

2 I dođoše k njemu fariseji i, iskušavajući ga, upitaše, Je li zakonito za čovjeka da otpusti vlastitu ženu?

3 I odgovori on i reče im, Šta vam je zapovjedio Mojsije?

4 A oni rekoše, Mojsije je dopustio napisati razvodni spis i otpustiti je.

5 I odgovori Isus i reče im, Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.

6 Ali od početka stvorenja, muško i žensko stvori ih Bog.

7 Zbog toga će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti uza svoju ženu;

8 I biće njih dvoje jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.

9 Šta je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!

10 U kući ga učenici ponovo upitaše o tome.

11 A on im reče, Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema njoj.

12 I ako žena napusti svoga muža te se uda za drugoga, čini preljubu.

13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.

14 A kada Isus to vidje, bješe vrlo nezadovoljan pa im reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.

15 Zaista, kažem vam, Ko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.

16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagosiljao ih.

17 A kad je izlazio na put, dotrča jedan, klekne preda nj i upita ga, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?

18 I Isus mu reče, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.

19 Znaš zapovijesti, Ne počini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svog oca i majku.

20 I odgovori on i reče mu, Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.

21 Tada ga Isus, pogledavši, uzljubi te mu reče, Jedno ti nedostaje: idi prodaj šta god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.

22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.

23 A Isus pogleda ukrug i reče svojim učenicima, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

24 A učenici bjehu zapanjeni zbog njegovih riječi. Ali Isus ponovo odgovori i reče im, Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

25 Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.

26 A oni se preko mjere zapanjiše govoreći među sobom, Pa ko se onda može spasiti?

27 I pogledavši ih, Isus reče, S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.

28 Tada mu Petar poče govoriti, Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.

29 I odgovori Isus i reče, Zaista vam kažem, Nema toga ko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i jevanđelja,

30 A da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kućā, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljā; a u svijetu koji dolazi, život vječni.

31 Ali mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.

32 I bjehu na putu uzlazeći u Jerusalim, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovo dvanaestoricu i poče im kazivati šta će mu se dogoditi,

33 Govoreći, Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin čovječji će biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima; i osudiće ga oni na smrt i predaće ga neznabošcima,

34 A oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti: ali će on treći dan vaskrsnuti.

35 I pristupiše mu Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, rekavši, Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš šta god zaištemo.

36 I reče im, Šta hoćete da učinim za vas?

37 Rekoše mu, Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.

38 No Isus im reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?

39 I rekoše mu, Možemo. No Isus im reče, U stvari, od čaše koju ja pijem pićete i krštenjem kojim sam ja kršten bićete kršteni:

40 Ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremljeno.

41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se srditi na Jakova i Jovana.

42 Ali Isus ih dozva i reče im, Znate da oni za koje se drži da vladaju nad neznabošcima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

43 Ali neka ne bude tako među vama; nego, ko god hoće da bude velik među vama, neka vam bude poslužitelj.

44 I ko god od vas hoće da bude prvi, neka svima bude sluga.

45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.

46 I dođoše u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj glavnog puta je sjedio i prosio slijepac Vartimej, sin Timejev.

47 Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!

48 I mnogi su mu naređivali da ućuti, ali je on još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!

49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu, Samo hrabro, ustani; zove te.

50 A on odbaci svoju haljinu, ustade i dođe k Isusu.

51 I odgovori mu Isus i reče, Šta hoćeš da ti učinim? A slijepac mu kaza, Gospode, da progledam.

52 I reče mu Isus, Idi, vjera te tvoja iscijelila. I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.