Jevanđelje po Luki 9

1 Tada on dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im moć i vlast nad svim đavolima, i da liječe bolesti.

2 I posla ih da propovijedaju kraljevstvo Božje i da liječe bolesne.

3 I reče im, Ništa ne uzimajte na svoj put: ni štapova, ni torbe, ni hljeba, ni novca; niti pak imajte po dvije košulje.

4 U koju god kuću uđete, ondje ostanite; i odande dalje pođite.

5 A ko god vas ne primi, izlazeći iz toga grada i prašinu sa svojih nogu otresite za svjedočanstvo protiv njih.

6 I krenuše oni, i prolažahu gradovima navješćujući jevanđelje i posvuda ozdravljivahu.

7 A Irod četvоrovlasnik doču o svemu što on čini pa se smete, jer su neki govorili da je to Jovan vaskrsnuo od mrtvih,

8 Neki da se pojavio Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.

9 I reče Irod, Jovanu sam ja odrubio glavu: a ko je, onda, ovaj o kome čujem takvo što? I poželje ga vidjeti.

10 A kada se apostoli vratiše, ispripovjedaše mu sve što bjehu učinili. I povede ih on sa sobom i povuče se nasamo na pusto mjesto koje je pripadalo gradu zvanom Vitsaida.

11 A narod, kada je to saznao, pođe za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu te ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.

12 A kada je dan bio na izmaku, pristupiše dvanaestorica i rekoše mu, Pošalji mnoštvo da pođe prenoćiti u okolne gradiće i zaseoke i nabaviti jelo, jer smo ovdje u pustome kraju.

13 Ali im on reče, Dajte im vi da jedu. No oni rekoše, Nemamo više od pet hljebova i dvije ribe; osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.

14 A njih bješe oko pet hiljada muškaraca. I reče on svojim učenicima, Učinite ih da sjednu u skupine od pedeset.

15 I učiniše oni tako te ih sve posadiše.

16 Tada on uze pet hljebova i dvije ribe te ih, pogledavši na nebo, blagoslovi i razlomi te dade učenicima da stave pred mnoštvo.

17 I jeli su i svi se nasitili: a od ulomaka što su im preostali nakupilo se dvanaest košara.

18 Dok se on jednom nasamo molio, bjehu s njim njegovi učenici: i upita ih on, rekavši, Šta govori narod da sam ja?

19 Odgovorivši, rekoše mu, Jovan Krstitelj; ali neki kažu Ilija; a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.

20 I reče im, A šta vi kažete da sam ja? Odgovarajući, Petar reče, Hrist Božji.

21 I strogo im zabrani i zapovjedi da to nikome ne govore,

22 Rekavši, Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, svešteničkih glavara i pismoznanaca, i treba biti ubijen i treći dan vaskrsnuti.

23 I reče svima njima, Hoće li ko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzima svoj krst i slijedi me.

24 Jer ko god hoće da spasi svoj život, izgubiće ga: a ko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.

25 Jer šta koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samog upropasti ili bude odbačen?

26 Jer ko god se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u svojoj slavi, i u Očevoj, i svetih anđela.

27 Ali istinu vam zborim, ima nekih koji ovdje stoje, koji neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Božje.

28 Otprilike osam dana nakon tih kazivanja, uze on sa sobom Petra i Jovana i Jakova te uziđe na goru da se moli.

29 I izmijeni mu se izgled lica dok se molio, a odjeća mu postade bijela i blještava.

30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njim. Bjehu to Mojsije i Ilija,

31 Koji su se ukazali u slavi i govorili o njegovom izlasku što ga je imao ostvariti u Jerusalimu.

32 No Petra i one s njim savlada san: a kada se probudiše, ugledaše njegovu slavu i ona dva čovjeka što stajahu s njim.

33 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu, Učitelju, dobro nam je ovdje biti; daj da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji; a nije znao šta govori.

34 Dok je on to govorio, naiđe oblak i zasjeni ih: i prestrašiše se ušavši u oblak.

35 I dođe iz oblaka glas, govoreći, Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.

36 A kada glas utihnu, nađe se Isus sām. Oni su ćutali i nisu onih dana nikome govorili ni o čemu od onoga što su vidjeli.

37 A kada su idućega dana silazili s gore, susrete ga mnogo naroda.

38 I gle, neki čovjek iz mnoštva viknu, govoreći, Učitelju, preklinjem te, pogledaj mi sina: jer mi je jedino dijete.

39 I gle, duh ga obuzima i on odmah viče; i trza njime tako da se pjeni, i jedva odstupa od njega satirući ga.

40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.

41 A Isus, odgovarajući, reče, O naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina.

42 I sruši ga đavo dok je prilazio i poče trzati njime. I zaprijeti Isus nečistom duhu, ozdravi dijete te ga preda njegovom ocu.

43 I bjehu svi zadivljeni zbog silne Božje moći. Ali dok su se svi oni divili svemu što je Isus učinio, on reče svojim učenicima,

44 Neka se ove riječi usade u vaše uši: jer Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima.

45 Ali oni ne razumješe to kazivanje, i bješe im skriveno da ga ne shvate: i bojahu se da ga pitaju o toj izjavi.

46 Tada među njima nastade rasprava koji bi od njih bio najveći.

47 A Isus, vidjevši misao njihovog srca, uze dijete, i postavi ga kraj sebe,

48 I reče im, Ko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a ko prima mene, prima onoga koji je mene poslao: jer onaj koji je najmanji među svima vama, taj će biti velik.

49 I odgovori Jovan i reče, Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni đavole; i zabranismo mu, jer te ne slijedi s nama.

50 I reče mu Isus, Ne branite mu: jer onaj ko nije protiv nas, za nas je.

51 A kada su se navršavali dani da bude uznesen, on odlučno upravi svoje lice da pođe u Jerusalim,

52 I posla glasnike pred svojim licem: i odoše oni te uđoše u neko selo Samarjana da pripreme za njega.

53 Ali ga ovi ne primiše, jer mu lice bješe kao da će ići u Jerusalim.

54 A kada to vidješe njegovi učenici Jakov i Jovan, rekoše oni, Gospode, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i proždre ih, kao što je i Ilija učinio?

55 No on se okrenu, ukori ih i reče, Ne znate kakvog ste duha.

56 Jer Sin čovječji nije došao da uništi ljudske živote, nego da spasi. I odoše u drugo selo.

57 I reče mu neko dok su išli putem, Gospode, slijediću te kud god pođeš.

58 I reče mu Isus, Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda; ali Sin čovječji nema gdje svoju glavu nasloniti.

59 A drugome reče, Slijedi me! Ali on odvrati: Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svog oca.

60 Reče mu Isus, Pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace: a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje.

61 I neki drugi reče, Slijediću te, Gospode, ali dopusti mi da se najprije oprostim od svojih ukućana.

62 No Isus mu reče, Niko ko stavi svoju ruku na plug i gleda natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.