Jevanđelje po Luki 8

1 Poslije toga poče on prolaziti svim gradovima i selima propovijedajući i navješćujući radosnu vijest kraljevstva Božjeg, i bjehu s njim dvanaestorica,

2 I neke žene koje bjehu izliječene od zlih duhova i slabosti: Marija zvana Magdalina, iz koje je izišlo sedam đavola,

3 I Jovana, žena Irodovog upravitelja Huze, i Susana, i mnoge druge, koje mu posluživahu od svojih dobara.

4 A kada se okupilo mnoštvo naroda, i iz svakoga su grada dolazili k njemu, reče im on putem poređenja:

5 Iziđe sijač sijati svoje sjeme i, dok je sijao, neko pade kraj puta, bī pogaženo i ptice ga nebeske pojedoše.

6 Neko pade na kamen i, čim niknu, odmah se osuši, jer nije imalo vlage.

7 Neko pade među trnje; i poraste trnje s njim i uguši ga.

8 Ostalo pade na dobru zemlju, naraste i urodi stostrukim plodom. Rekavši to, povika, Ko ima uši da čuje, neka čuje!

9 I upitaše ga njegovi učenici, govoreći, Šta bi bilo to poređenje?

10 A on reče, Vama je dano znati tajinstvā kraljevstva Božjeg, a ostalima je u poređenjima: da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.

11 A ovo je poređenje: Sjeme je riječ Božja.

12 Oni kraj puta su oni koji čuju; onda dolazi đavo i odnosi riječ iz njihovih srdaca da ne bi povjerovali i bili spašeni.

13 Oni na kamenu su oni koji, kada čuju, s radošću prime riječ, ali nemaju korijena: neko vrijeme vjeruju, a u doba kušnje otpadnu.

14 A ono koje je palo među trnje jesu oni koji, kada su čuli, krenu, ali se uguše brigama, i bogatstvom, i nasladama ovoga života te ne donesu plod do savršenosti.

15 No ono u dobroj zemlji jesu oni koji riječ, kada je čuju, čuvaju u plemenitom i dobrom srcu te donose plod u ustrajnosti.

16 Niko svijeću, kada je upali, ne pokriva posudom ili je stavlja pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

17 Jer ništa nije tajno što se neće objaviti, niti je skriveno išta što se neće saznati i izići na vidjelo.

18 Pazite, dakle, kako slušate: jer ko god ima, daće mu se, a ko nema, oduzeće mu se i ono što mu se čini da ima.

19 Tada dođoše k njemu njegova majka i braća, ali ne mogoše do njega zbog stiske.

20 I dojaviše mu neki, koji rekoše, Tvoja majka i tvoja braća stoje napolju i žele da te vide.

21 A on im odgovori i reče, Moja majka i moja braća su ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je.

22 Jednoga dana uđe on u lađu sa svojim učenicima, i reče im, Pređimo preko na drugu stranu jezera. I otisnuše se.

23 No dok su plovili, on zaspa. I spusti se olujni vjetar na jezero; i poče ih preplavljivati voda te bjehu u velikoj opasnosti.

24 I pristupiše mu i probudiše ga, rekavši, Učitelju, Učitelju, ginemo! Tada on ustade i zaprijeti vjetru i razjarenoj vodi: i prestadoše te nastade tišina.

25 I reče im, Gdje vam je vjera? A oni, prestrašeni i začuđeni, jedan drugome govorahu, Ko li je ovaj! jer i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se.

26 I doploviše do zemlje Gadarinaca, koja je nasuprot Galileji.

27 I čim je izišao na kopno, dođe mu iz grada u susret neki čovjek koji već dugo vremena imaše đavole. Nije se uopšte odijevao ni stanovao u kući, nego u grobnicama.

28 Kada on ugleda Isusa, zaurla, pade ničice pred njim i bučnim glasom reče, Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te, ne muči me.

29 (Jer on bješe zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Jer mnogo puta ga je već spopadao; i čuvali su ga svezana lancima i okovima, no raskidao bi spone i đavo bi ga gonio u pustinju.)

30 I upita ga Isus, Kako ti je ime? A on reče, Legija: jer u njega bjehu ušli mnogi đavoli.

31 I zaklinjahu ga da im ne zapovijedi da odu u bezdan.

32 A bješe ondje poveće krdo svinja što su pasle po gori: i zaklinjahu ga oni da im dopusti da uđu u njih. I dopusti im.

33 Tada đavoli iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje: i sjuri se krdo niz obronak u jezero i podavi se.

34 Vidjevši šta se dogodilo, oni koji su ih pasli pobjegoše i razglasiše to u gradu i po okolini.

35 Iziđoše tada da vide šta se dogodilo i, došavši k Isusu, nađoše čovjeka iz kog bjehu izišli đavoli gdje sjedi do Isusovih nogu odjeven i zdrave pameti, pa se prestrašiše.

36 A oni koji to vidješe ispripovjedaše im na koji način je ozdravio taj koji bješe posjednut đavolima.

37 Tada ga sve ono mnoštvo iz gadarinske okoline zamoli da ode od njih, jer ih je obuzeo golem strah. I uđe on u lađu te se vrati natrag.

38 A čovjek iz kog bjehu izišli đavoli zamoli ga da može ostati s njim, ali ga Isus otposla, rekavši,

39 Vrati se svojoj kući i pripovijedaj sve što ti je učinio Bog. I ode on razglašujući po svem gradu sve što mu je učinio Isus.

40 A kada se Isus vratio, narod ga radosno prihvati: jer svi su ga očekivali.

41 I gle, dođe neki čovjek po imenu Jair, koji bješe starješina sinagoge: i pade on Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću,

42 Jer imaše jednu jedinu kćer, staru otprilike dvanaest godina, koja je umirala. I dok je on išao, narod ga je tiskao.

43 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od izliva krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare, a nijedan je nije mogao izliječiti,

44 Priđe mu odostraga, dotaknu rub njegove haljine i odmah joj se zaustavi krvarenje.

45 I reče Isus, Ko me je dotaknuo? Kada su svi porekli, Petar i oni koji bjehu s njim rekoše, Učitelju, mnoštvo te gura i pritiska, a ti kažeš, Ko me je dotaknuo?

46 No Isus reče, Neko me je dotaknuo: jer vidim da je sila izišla iz mene.

47 I vidjevši da je otkrivena, žena sva dršćući pristupi te mu, padnuvši preda nj, pred svim narodom ispriča zbog čega ga je dotakla i kako istoga trena bješe ozdravljena.

48 I reče joj on, Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila; idi u miru.

49 Dok je on još govorio, dođe jedan iz kuće starješine sinagoge, rekavši ovome, Umrla ti je kći; ne muči više Učitelja.

50 Ali kada je Isus to čuo, odgovori mu on, rekavši, Ne boj se: samo vjeruj i ona će biti iscijeljena.

51 I došavši u kuću, nikome ne dopusti da uđe s njim, osim Petru, i Jakovu, i Jovanu, i djevojčinom ocu i majci.

52 I plakahu svi i žalovahu za njom; ali on reče, Ne plačite: nije umrla, nego spava.

53 I podsmjehivahu mu se znajući da je umrla.

54 No on ih sve istjera napolje, uhvati je za ruku i pozva, rekavši, Djevojko, ustani!

55 I vrati se duh njezin te ona istoga trena ustade, a on zapovjedi da joj daju da jede.

56 Nјezini roditelji bjehu zapanjeni, no on im zapovjedi da nikome ne govore šta se zbilo.