Jevanđelje po Luki 6

1 I dogodi se na drugi sabat nakon prvog da je prolazio kroz polja žita, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli.

2 I rekoše im neki od fariseja, Zašto činite to što na sabatnje dane nije dopušteno činiti?

3 I odgovori im Isus i reče, Zar niste čitali šta je učinio David kada je ogladnio on i oni koji bjehu s njim;

4 Kako je ušao u kuću Božju, uzeo i jeo prikazne hljebove te dao i onima koji bjehu s njim, što nije dopušteno jesti nikome, osim sveštenicima?

5 I reče im, Sin čovječji Gospodar je i sabata.

6 Jednog drugog sabata ušao je u sinagogu i naučavao; a bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe usahla.

7 I vrebahu pismoznanci i fariseji hoće li na sabatnji dan ozdravljivati, kako bi našli razlog za optužbu protiv njega.

8 Ali on je znao njihove misli pa reče čovjeku koji imaše usahlu ruku, Ustani, i stani u sredinu. I podiže se on i stade.

9 Tada im Isus reče, Pitam vas: Je li dopušteno na dane sabatnje činiti dobro ili činiti zlo? život spasiti ili ga upropastiti?

10 I, pogledavši ih sve uokolo, reče čovjeku, Ispruži ruku. I učini on tako: i bješe mu ruka iscijeljena, zdrava kao i druga.

11 A oni se ispuniše bijesom pa se počeše međusobno dogovarati šta da učine Isusu.

12 A onih dana iziđe on u goru moliti, te provede svu noć moleći se Bogu.

13 I kada se razdanilo, dozva on svoje učenike i izabra od njih dvanaestoricu, koje prozva i apostolima:

14 Simona (kog nazva i Petar) i njegovog brata Andriju, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja,

15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejevog, i Simona zvanog Revnitelj,

16 I Judu, brata Jakovljevog, i Judu Iskariota, koji bješe i izdajnik.

17 I siđe on s njima te se zaustavi na ravnici, kao i mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja Tira i Sidona, koji su ga došli slušati i da budu ozdravljeni od svojih bolesti,

18 Kao i oni koje su mučili nečisti duhovi i bjehu ozdravljeni.

19 Sve to mnoštvo tražilo je da ga dotakne: jer je sila izlazila iz njega i sve ih liječila.

20 I podiže on oči prema svojim učenicima govoreći, Blagosloveni budite, siromašni: jer vaše je kraljevstvo Božje.

21 Blagosloveni ste vi koji sada gladujete: jer ćete se nasititi. Blagosloveni ste vi koji sada plačete: jer ćete se smijati.

22 Blagosloveni ste vi kada vas ljudi zamrze, i kada vas izopšte iz svog društva, i pogrde vas, i izbace vaše ime kao zločinačko zbog Sina čovječjega.

23 Radujte se u taj dan i skačite od veselja: jer evo, nagrada vaša velika je u nebu; jer jednako tako činili su prorocima oci njihovi.

24 Ali jao vama koji ste bogati! jer ste već primili svoju utjehu.

25 Jao vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Jao vama koji se sada smijete! jer ćete jadikovati i plakati.

26 Jao vama kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer jednako su činili lažnim prorocima oci njihovi.

27 Ali vama koji slušate velim, Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,

28 Blagosiljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju.

29 Onome ko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onome ko ti oduzima ogrtač ne brani da ti uzme i košulju.

30 Svakome ko od tebe traži daj; a od onoga ko otima tvoja dobra ne traži ih natrag.

31 I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

32 Jer ako ljubite one koji vās ljube, kakvu hvalu imate? jer i grešnici ljube one koji njih ljube.

33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakvu hvalu imate? jer i grešnici to isto čine.

34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate dobiti, kakvu hvalu imate? jer i grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.

35 Nego ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat; i biće vam nagrada velika, i bićete djeca Svevišnjega: jer je on dobar prema nezahvalnima i prema zlima.

36 Budite, dakle, milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.

37 Ne sudite pa nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni; oprostite i oprostiće vam se;

38 Dajte i daće vam se; mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu, daće vam u njedra vaša. Jer istom mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.

39 I ispripovijeda im poređenje, Može li slijepac slijepca voditi? neće li obojica u jamu pasti?

40 Nije učenik nad svojim učiteljem, nego će svaki koji je savršen biti kao njegov učitelj.

41 Što gledaš trun u oku brata svoga, a balvan što je u tvome oku ne opažaš?

42 Ili, kako možeš svome bratu reći, Brate, daj da izvadim trun koji je u tvome oku, kada sām u svome oku balvan ne opažaš? Licemjeru, izbaci najprije balvan iz oka svoga pa ćeš onda jasno vidjeti da izvadiš trun što je u oku tvoga brata.

43 Jer, ne postoji dobro stablo koje rađa nevaljalim plodom, ni nevaljalo stablo koje rađa dobrim plodom.

44 Jer svako se stablo poznaje po svome plodu. Jer s trnja ne kupe smokve, niti s bodljikavog grmlja beru grožđe.

45 Dobar čovjek iz dobre riznice svog srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz zle riznice svog srca iznosi ono što je zlo: jer iz obilja srca usta njegova govore.

46 Zašto me zazivate Gospode, Gospode, a ne činite ono što govorim?

47 Ko god dolazi k meni, i sluša moje riječi, i vrši ih, pokazaću vam kome je sličan:

48 Sličan je čovjeku koji sagradi kuću pa iskopa duboko i postavi temelj na stijeni; a kada dođe poplava, bujica žestoko udari na tu kuću i ne mogaše je uzdrmati, jer bješe utemeljena na stijeni.

49 Ali onaj ko čuje i ne vrši, nalik je čovjeku koji bez temelja sagradi kuću na zemlji: udari na nju žestoko bujica i ona se odmah sruši; i bješe od te kuće golema ruševina.