Jevanđelje po Luki 5

1 Jednom, dok je narod hrlio k njemu da čuje reč Božju, stajaše on kraj Genisaretskoga jezera,

2 I ugleda dvije lađe gdje stoje uz obalu, a ribari bjehu izišli iz njih i ispirahu svoje mreže.

3 I uđe u jednu od tih lađa, koja bješe Simonova, i zamoli Simona da se malo otisne od obale. I sjede pa iz lađe poučavaše narod.

4 A kada je prestao govoriti, reče on Simonu, Izvezi tamo gdje je duboko i spustite svoje mreže za lov.

5 Odgovarajući mu, Simon reče, Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili, ali na tvoju riječ spustiću mrežu.

6 I kada to učiniše, zahvatiše mnogo riba: i poderala im se mreža.

7 I domahnuše svojim drugovima, koji bjehu na drugoj lađi, da dođu i pomognu im. I dođoše oni te napuniše obje lađe, tako da one počeše tonuti.

8 Kada Simon Petar to vidje, pade on Isusu do koljena, rekavši, Idi od mene, jer sam grešan čovjek, O Gospode.

9 Jer bješe zapanjen, on i svi koji bjehu s njim, zbog ulova riba što ih bjehu ulovili;

10 A tako i Jakov i Jovan, Zevedejevi sinovi, koji bjehu Simonovi drugovi. I reče Isus Simonu, Ne boj se; odsada ćeš ljude loviti.

11 I izvukavši lađe na obalu, ostaviše oni sve i pođoše za njim.

12 I dok bješe u jednome od gradova, gle, čovjek pun gube, koji, ugledavši Isusa, pade ničice i zamoli ga, rekavši, Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.

13 I ispruži on ruku i dotače ga, rekavši, Hoću: budi čist. I odmah ode guba s njega.

14 I zapovјedi mu da nikome ne govori: nego, idi se pokaži svešteniku; i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovјedio Mojsije, njima za svјedočanstvo.

15 Sve se više širio glas o njemu i silno se mnoštvo okupljalo k njemu slušati ga i da ih on ozdravi od njihovih slabosti.

16 A on se povlačio u pustaru i molio.

17 Jednoga od tih dana, dok je naučavao, sjedili su ondje fariseji i učitelji zakona, koji su došli iz svakoga galilejskoga gradića, i Judeje, i Jerusalima; i bješe ondje sila Gospodova da ih liječi.

18 I gle, doniješe muškarci na ležaljci čovjeka koji bješe uzet i tražiše kako da ga unesu i polože preda nj.

19 A kada zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, uspeše se na krov i između crepova ga spustiše s ležaljkom, na sredinu, pred Isusa.

20 Vidjevši njihovu vjeru, reče mu on, Čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi.

21 A pismoznanci i fariseji počeše umovati govoreći, Ko je ovaj što izgovara hule? Ko može opraštati grijehe, osim sām Bog?

22 Ali Isus im, proniknuvši njihove misli, odgovori i reče, Šta umujete u svojim srcima?

23 Zar je lakše reći, Oprošteni su ti tvoji grijesi; ili reći, Ustani i hodaj?

24 Ali da znate da vlast ima Sin čovječji na zemlji opraštati grijehe (i reče uzetome), Tebi govorim: Ustani, uzmi ležaljku i idi svojoj kući.

25 I odmah ustade on pred njima, uze ono na čemu je ležao te ode svojoj kući slaveći Boga.

26 A sve njih obuze zanos pa slavljahu Boga i puni straha govorahu, Danas vidjesmo nešto čudnovato.

27 Nakon toga iziđe on te ugleda carinika imena Levi gdje sjedi u carinarnici, i reče mu, Slijedi me!

28 I ostavi on sve, ustade i pođe za njim.

29 I priredi mu Levi veliku gozbu u svojoj kući; i bješe ondje veliko društvo carinika i drugih koji sjeđahu s njima.

30 No njihovi fariseji i pismoznanci mrmljahu protiv njegovih učenika, govoreći, Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?

31 I odgovori im Isus i reče, Ne trebaju zdravi ljekara, nego oni koji su bolesni.

32 Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.

33 I rekoše mu oni, Zašto Jovanovi učenici često poste i mole, jednako i farisejski, a tvoji jedu i piju?

34 Reče im on, Možete li svatove navesti da poste dok je mladoženja s njima?

35 Ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, i tada će postiti, u te dane.

36 I ispriča im i ovo poređenje: Niko zakrpu od nove haljine ne stavlja na staru haljinu; inače će novu razderati, a staroj ne pristaje zakrpa uzeta s nove.

37 I niko ne ulijeva novo vino u stare mješine; inače će novo vino razderati mješine i proliti se, a mješine će propasti.

38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine; i oboje će se sačuvati.

39 Niko ko je pio staro vino ne zaželi odmah novo: jer veli, Staro je bolje.