Jevanđelje po Luki 4

1 Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana; i odvede ga Duh u pustaru,

2 Gdje ga je četrdeset dana iskušavao đavo. Tih dana nije ništa jeo i, kad oni prođoše, ogladnje.

3 I reče mu đavo, Ako si ti Sin Božji, zapovjedi ovome kamenu da postane hljeb.

4 Isus mu odgovori, rekavši, Pisano je da neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božjoj.

5 I odvede ga đavo na visoku goru i u trenu mu pokaza sva kraljevstva svijeta.

6 I reče mu đavo, Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer meni je predana i dajem je kome hoću.

7 Ako mi se, dakle, pokloniš, sve će biti tvoje.

8 I odgovori Isus i reče mu, Idi od mene, Satano; jer je pisano, Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.

9 I odvede ga on u Jerusalim te ga postavi na vrh hrama i reče mu, Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje;

10 Jer je pisano, Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju,

11 I na svojim će te rukama oni nositi da ne udariš nogom svojom o kamen.

12 I odgovori mu Isus, rekavši, Rečeno je, Ne iskušavaj Gospoda, Boga svog.

13 A kada je dovršio sve kušnje, udalji se đavo od njega na neko vrijeme.

14 I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i proširi se glas o njemu po svoj okolini.

15 I naučavao je po njihovim sinagogama i bio slavljen od svih.

16 I dođe u Nazaret, gdje bješe odrastao: i uđe na dan sabatnji, kao što mu bješe običaj, u sinagogu i ustade čitati.

17 I pružiše mu knjigu proroka Isaije. I kada je razvio knjigu, pronađe mjesto na kom je pisalo,

18 Duh Gospodov je na meni, jer me je pomazao da propovijedam jevanđelje ubogima; poslao me je da iscijelim one koji su srca slomljena, da propovijedam oslobođenje sužnjima i vratim vid slijepima, da oslobodim potlačene,

19 Da propovijedam godinu Gospodovog prihvatanja.

20 I savi on knjigu, i preda je službeniku, i sjede. A oči svih u sinagogi bjehu uprte u njega.

21 I poče im govoriti, Danas se ispunio ovaj odjeljak pisma u vašim ušima.

22 I svi mu potvrđivahu i divljahu se riječima milosti što izlažahu iz njegovih usta. I rekoše, Nije li ovo sin Josifov?

23 I reče im on, Zasigurno ćete mi reći ovu izreku, Ljekaru, izliječi sām sebe: ono što smo čuli da se zbilo u Kapernaumu, učini i ovdje u svome zavičaju.

24 I reče, Zaista, kažem vam, Nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju.

25 Istinu vam zborim, mnogo udovica bješe u Izraelu u dane Ilijine, kada je na tri godine i šest mjeseci bilo zatvoreno nebo, kada je nastala velika glad po svoj zemlji;

26 Ali ni k jednoj od njih ne bješe poslan Ilija, osim u Sareptu kod grada Sidona, k ženi koja bješe udovica.

27 I bješe mnogo gubavaca u Izraelu u doba proroka Jeliseja, ali ni jedan od njih ne bješe očišćen, osim Naamana Sirijca.

28 Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom,

29 Pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kome bješe sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.

30 No on, prošavši između njih, ode svojim putem.

31 I siđe on u Kapernaum, galilejski grad, i poučavaše ih na sabatnje dane.

32 I bjehu zapanjeni njegovom naukom: jer njegova riječ bješe silna.

33 A bješe u sinagogi čovjek koji imaše duha nečistoga đavola, i povika on bučnim glasom,

34 Govoreći, Pusti nas; šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? došao si nas uništiti? znam te ko si: Svetac Božji.

35 I ukori ga Isus, rekavši, Umukni i iziđi iz njega. Nato đavo, oborivši ga u sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.

36 I nastade opšta zaprepaštenost među svima te razgovarahu međusobno, govoreći, Kakve li riječi! jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima i oni izlaze.

37 I proširi se glas o njemu po svim mjestima u okolini.

38 I dignu se on iz sinagoge i uđe u Simonovu kuću. A Simonovu taštu bješe obuzela velika groznica pa ga zamoliše za nju.

39 I stade više nje, zaprijeti groznici i groznica je pusti; i ustade ona odmah te im posluživaše.

40 A kada je zalazilo sunce, svi koji imahu oboljele od raznih bolesti dovedoše ih k njemu; i stavi on ruke na svakoga od njih i ozdravi ih.

41 I iz mnogih su đavoli izlazili vičući i govoreći, Ti si Hrist, Sin Božji. A on im, zaprijetivši, ne dopusti da govore: jer su znali da je on Hrist.

42 A kada je svanuo dan, iziđe on i ode na pusto mjesto; a narod ga je tražio. I dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.

43 A on im reče, I drugim gradovima treba da propovijedam o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.

44 I propovijedao je po sinagogama galilejskim.