Jevanđelje po Luki 24

1 A prvoga dana u sedmici, vrlo rano izjutra, dođoše one do grobnice donijevši miomirise što ih bjehu pripremile, i neki drugi s njima.

2 I nađoše kamen otkotrljan od grobnice.

3 I uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospoda Isusa.

4 I dok su bile silno zbunjene zbog toga, gle, stadoše kraj njih dvojica muškaraca u blistavoj odjeći.

5 I dok su one, prestrašene, oborile lica k zemlji, oni im rekoše, Zašto tražite živoga među mrtvima?

6 Nije ovdje, nego vaskrsnu. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji,

7 Rekavši, Sin čovječji treba biti predan u ruke grešnih ljudi, i biti razapet, i treći dan vaskrsnuti.

8 I prisjetiše se njegovih riječi.

9 I vratiše se od grobnice i dojaviše sve to jedanaestorici i svima ostalima.

10 Bješe to Marija Magdalina, i Jovana, i Marija, majka Jakovljeva, i ostale koje bjehu s njima, koje su o tome govorile apostolima.

11 Ali ovima su se te riječi učinile kao trabunjanje i ne povjerovaše im.

12 Tada ustade Petar i otrča do grobnice. Sagnuvši se u nju, ugleda lanene povoje kako leže zasebno; i ode čudeći se u sebi tome što se zbilo.

13 I gle, dvojica od njih istoga su dana putovala u selo koje se zove Emaus, koje bješe šezdesetak potrkališta od Jerusalima.

14 I razgovarahu međusobno o svemu što se bilo dogodilo.

15 I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se sām Isus i pođe s njima.

16 Ali njihovim očima bī uskraćeno prepoznati ga.

17 I reče im on, Šta to putem međusobno razgovarate, i zašto ste žalosni?

18 Odgovarajući mu, jedan od njih, čije ime bješe Kleopa, reče, Zar si ti samo stranac u Jerusalimu pa nisi saznao to što se u njemu dogodilo ovih dana?

19 I reče im on, Šta to? I rekoše mu, Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bješe prorok silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom;

20 I kako su ga sveštenički glavari i naši upravitelji predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga.

21 A mi smo se nadali da je on onaj koji će izbaviti Izraela. Osim svega toga, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.

22 A i neke od naših ženā nas zbuniše: vrlo rano su bile kod grobnice;

23 Ali su, ne našavši njegovo tijelo, došle i rekle da su im se ukazali anđeli, koji rekoše da je on živ.

24 I otišli su neki od naših do grobnice i našli onako kako su žene rekle, ali njega nisu vidjeli.

25 Tada im on reče, O bezumni i srca spora da vjerujete sve što su rekli proroci:

26 Nije li trebalo da Hrist to pretrpi i da uđe u svoju slavu?

27 I, počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im u svim pismima ono što ima o njemu.

28 I približiše se selu u koje su išli, a on se napravi kao da će ići dalje.

29 No oni ga nagovarahu, govoreći, Ostani s nama: jer je blizu veče i dan je na izmaku. I uđe on da ostane s njima.

30 I dok bješe s njima za stolom uze hljeb, blagoslovi, razlomi i dade im ga.

31 I otvoriše im se oči i prepoznaše ga, a on iščeznu od njih.

32 I rekoše jedan drugome, Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio i dok nam je razjašnjavao pisma?

33 Istoga trena se digoše; i vratiše se u Jerusalim te nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bjehu s njima,

34 I rekoše, Zaista je vaskrsnuo Gospod i ukazao se Simonu.

35 Nato oni ispripovjedaše ono s puta i kako su ga prepoznali pri lomljenju hljeba.

36 I dok su oni govorili o tome, stade posred njih sām Isus i reče im, Mir vama.

37 Užasnuti i prestrašeni, smatrahu da gledaju duha.

38 I reče im on, Zašto ste uznemireni? i zašto se javljaju sumnje u vašim srcima?

39 Pogledajte ruke moje i noge moje, da sam to ja: opipajte me i pogledajte; jer duh nema tijelo ni kosti, kao što vidite mene da imam.

40 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i noge.

41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, i čudili se, reče im on, Imate li ovdje štogod za jelo?

42 Oni mu pružiše komad pečene ribe i pčelinjeg saća.

43 I uze on to i pojede pred njima.

44 I reče im, To su one riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se treba ispuniti sve ono što je u Mojsijevom zakonu, i u prorocima, i u psalmima, napisano o meni.

45 Tada im otvori razum da razumiju pisma,

46 I reče im, Tako je zapisano da Hrist treba trpjeti i trećega dana vaskrsnuti od mrtvih;

47 I da će se u njegovo ime propovijedati pokajanje i oproštenje grijehā među svim narodima, počevši od Jerusalima.

48 A vi ste tome svjedoci.

49 I evo, šaljem na vas obećanje mog Oca: no ostanite u gradu Jerusalimu dok se ne odjenete u silu odozgo.

50 I izvede ih sve do Vitanije, i podiže ruke, i blagoslovi ih.

51 I dok ih je blagosiljao, rastade se od njih te bī uznesen u nebo.

52 A oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.

53 I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.