Jevanđelje po Luki 22

1 A bližio se praznik beskvasnih hljebova, koji se naziva Pasha.

2 I tražili su sveštenički glavari i pismoznanci kako da ga ubiju; jer se bojahu naroda.

3 Tada uđe Satana u Judu zvanog Iskariot, koji se ubrajao u dvanaestoricu.

4 I ode on da se dogovori sa svešteničkim glavarima i zapovjednicima kako da im ga preda.

5 I poveseliše se oni i obavezaše se da mu daju novac.

6 I obeća on; i tražio je priliku da im ga preda kada ne bude mnoštva.

7 Tada dođe dan beskvasnih hljebova, u koji treba zaklati pashu.

8 I posla on Petra i Jovana, rekavši, Idite i pripremite nam pashu, da jedemo.

9 A oni mu rekoše, Gdje želiš da pripremimo?

10 I reče im on, Evo, čim uđete u grad susrešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom; pođite za njim u kuću u koju uđe.

11 I recite domaćinu te kuće, Učitelj ti poručuje, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?

12 On će vam pokazati veliku namještenu prostoriju na spratu: ondje pripremite.

13 I odoše oni i nađoše tako kako im je on rekao; i pripremiše pashu.

14 A kada je došao taj čas, sjede on za sto, i dvanaestorica apostola s njim.

15 I reče im on, Željno sam htio da jedem ovu pashu s vama prije svoga trpljenja:

16 Jer, kažem vam, Nipošto neću više jesti od nje dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjem.

17 I uze on čašu, i zahvali, i reče, Uzmite je i razdijelite među sobom.

18 Jer, kažem vam, Neću više piti od trsova ploda dok ne dođe kraljevstvo Božje.

19 I uze hljeb, i zahvali, i razlomi, i dade im ga govoreći, Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje: ovo činite u spomen na mene.

20 Isto tako i čašu, nakon što večeraše, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.

21 Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.

22 Odista, Sin čovječji ide kao što je određeno: ali jao onome čovjeku po kome ga izdaju!

23 I počeše se oni međusobno ispitivati koji bi od njih bio taj koji će to učiniti.

24 A izbi i prepirka među njima kog bi od njih trebalo smatrati najvećim.

25 I reče im on, Kraljevi neznabožaca gospodare nad njima, i oni koji nad njima vladaju nazivaju se dobrotvorima.

26 Ali vi nećete tako: nego, onaj koji je najveći među vama neka bude kao najmlađi, a starješina kao onaj koji poslužuje.

27 Jer ko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? nije li onaj koji sjedi za stolom? a ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.

28 Vi ste oni koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama.

29 I dodjeljujem vam kraljevstvo, kao što ga je meni dodijelio moj Otac:

30 Da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu i sjedite na prijestolima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.

31 I reče Gospod, Simone, Simone, evo, Satana vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu:

32 Ali ja sam molio za tebe da ne malaksa tvoja vjera; a ti, kada se obratiš, učvrsti svoju braću.

33 I reče mu on, Gospode, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.

34 I reče on, Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao prije no triput porekneš da me poznaješ.

35 I reče im, Kada sam vas poslao bez novčanika i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo? Oni rekoše, Ništa.

36 Tada im on reče, No sada neka uzme novčanik onaj ko ga ima, jednako i svoju torbu; a onaj ko nema mač neka proda svoju haljinu i kupi ga.

37 Jer, kažem vam da se sada na meni treba dovršiti ono što je napisano, I bī ubrojen među bezakonike; jer ono što se odnosi na mene ima svršetak.

38 I rekoše mu, Gospode, evo ovdje dva mača; i reče im on, Dosta je.

39 I iziđe on te, po svome običaju, pođe na Maslinsku goru; a slijediše ga i njegovi učenici.

40 Našavši se na tome mjestu, reče im, Molite da ne zađete u napast.

41 Povukavši se od njih otprilike koliko bi se kamenom dobacilo, klekne i stade moliti,

42 Govoreći, Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene: ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.

43 I ukaza mu se anđeo s neba, snažeći ga.

44 Našavši se u predsmrtnoj muci, još je žešće molio: i bješe njegov znoj kao velike kapi krvi što padahu na zemlju.

45 A kad je ustao od molitve, dođe do učenika i nađe ih zaspale zbog žalosti,

46 I reče im, Zašto spavate? ustanite i molite da ne zađete u napast.

47 I dok je još govorio, eto svjetine; a onaj koji se zvao Juda, jedan od dvanaestorice, išao je pred njima. I približi se on Isusu da ga poljubi.

48 A Isus mu reče, Juda, poljupcem predaješ Sina čovječjega?

49 Kada oni oko njega vidješe šta će uslijediti, rekoše mu, Gospode, da udarimo mačem?

50 I udari jedan od njih slugu velikog sveštenika i odsiječe mu desno uho.

51 I odgovori Isus i reče, Pustite, dosta je. I dotače mu uho i iscijeli ga.

52 Tada Isus onima koji su došli na nj, svešteničkim glavarima, i hramskim zapovjednicima, i starješinama, reče, Kao na razbojnika ste izišli s mačevima i toljagama?

53 Dok sam svakodnevno bio s vama u hramu, niste pružili ruke na mene: no ovo je vaš trenutak i vlast tame.

54 Tada ga pograbiše i odvedoše; i uvedoše ga u kuću velikog sveštenika. A Petar je slijedio izdaleka.

55 A kada su posred dvora zapalili vatru i posjedali zajedno, sjede Petar među njih.

56 No neka mlada sluškinja ga spazi gdje sjedi kraj vatre, prodorno ga pogleda i reče, I ovaj je bio s njim.

57 I poreče ga on, rekavši, Ženo, ne poznajem ga.

58 Nedugo nakon toga ugleda ga neko drugi pa reče, I ti si od njih. I reče Petar, Čovječe, nisam.

59 I prođe otprilike jedan sat, kadli neki drugi samouvjereno utvrdi, rekavši, Zaista, i ovaj je bio s njim: jer je Galilejac.

60 I reče Petar, Čovječe, ne znam šta govoriš. I istoga se trena, dok je on još govorio, oglasi pijetao.

61 I okrenu se Gospod i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodove riječi, kako mu bješe rekao, Prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me poreći.

62 I iziđe Petar napolje i gorko zaplaka.

63 A ljudi koji su držali Isusa, rugahu mu se i udarahu ga.

64 I povezavši mu oči, udarahu ga po licu i zapitkivahu govoreći, Proreci ko je taj koji te udario?

65 I još mnogo toga hulno govorahu na nj.

66 Čim je osvanuo dan, okupi se narodno starješinstvo, i sveštenički glavari i pismoznanci, te ga dovedoše pred svoj sabor, rekavši,

67 Jesi li ti Hrist? reci nam. I reče im on, Ako vam kažem, nećete vjerovati,

68 A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti.

69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna sile Božje.

70 Tada svi rekoše, Ti si, dakle, Sin Božji? I reče im on, Vi kažete da ja jesam.

71 I rekoše oni, Šta nam još treba svjedočanstvo? jer sami smo čuli iz njegovih usta.